Ema je radila sa djecom i roditeljima na dva kontinenta tokom dvije decenije, i ozbiljno je zabrinuta zbog načina na koji se danas podižu djeca. Evo pet problema koje ona smatra najozbiljnijim:
1. Bojimo se djece
Da djeca imaju previše kontrole nad roditeljima pokazuje jednostavni test sa šoljom, kaže Ema. „Ukoliko majka sipa detetu mlijeko u plavu šolju, a ono kaže da hoće da pije iz šolje druge boje, pažljivo posmatram kako roditelj reaguje: U većini slučajeva će preblijedeti i požuriti da prespe mlijeko u drugu šolju prije nego što dijete pobjesni.
Velika greška! Čega se bojite, mame? Ko je ovde glavni? Neka dijete bjesni, a vi se sklonite da ne biste morale to da slušate. Samo, zaboga, nemojte se izlomiti da mu ugodite i tako ga naučite pogrešnoj lekciji.“
2. Smanjena očekivanja
Kad se djeca loše ponašaju, bilo na javnom mestu ili u četiri zida, roditelji slegnu ramenima u stilu „Pa, takva su djeca“. „Vjerujte mi, ne moraju biti takva“ kaže Ema, dodajući da su djeca daleko sposobnija nego što roditelji smatraju, bilo da se radi o manirima, poštovanju starijih, kućnim poslovima, darežljivosti ili samokontroli. „Mislite da dijete nije u stanju da sjedi tokom večere u restoranu? Gluposti.
Mislite da ne može da raščisti sto ako mu ne kažete? Još jedna glupost! Jedini razlog što se ne ponašaju kako treba je što ih tome niste naučili i što to od njih ne očekujete! Jednostavno je. Podignite svoje standarde i dijete će im se prilagoditi.“
3. Djecu više ne vaspitavaju svi
Nekada su vozači autobusa, nastavnici, prodavci i odstali roditelji imali „pravo“ da vaspitavaju dijete koje se loše ponaša. Oni su bili oči i uši roditelja koji nisu prisutni, i svi su radili sa istim ciljem: podizanje pristojnih dječaka i djevojčica. Oni su bili podrška roditeljima. Danas, kada se neko ko nije roditelj usudi da opomene dijete, mama i tata polude. Žele da vide svoje dijete savršenim, tako da često ne prihvataju mišljenje roditelja i drugih koji misle da ono to nije.
Napašće nastavnika umjesto da kazne dijete koje je bilo bezobrazno na času. A nimalo ne pomaže to, što danas roditelji sude jedni drugima, umjesto da se podržavaju. „Kada vide da nečije dijete bjesni, svi osuđuju mamu, a trebalo bi da kažu „Hej, u pravu je, postavlja djetetu granice a to ne ide lako!“ objašnjava Ema.
4. Oslanjamo se na prečice
„Divno je što roditelji imaju razne elektronske naprave da im pomognu tokom putovanja i kod ljekara. Danas su roditelji zauzetiji nego ikad ranije, i uvijek sam za to da im se olakša kad je potrebno.“ kaže ova iskusna dadilja. Ali ova pomagala su iskušenje za roditelje, koji počinju da ih koriste sve češće, pa djeca ne nauče da se zabavljaju sama.
Bebe moraju da nauče da se same umire, umjesto da ih stalno umiruje vibrirajuća stolica. Mala djeca treba da nauče da ustaju sama kad padnu, a ne da ih uvijek podižu mame i tate. Prečice mogu biti od pomoći, ali stvari nekad treba raditi i na sporiji način, savjetuje Ema.
5. Roditelji stavljaju dječije potrebe na prvo mjesto
Dobro je što su djeca roditeljima prioritet. Ali danas, to je otišlo predaleko, upozorava Ema, jer roditelji zanemaruju svoje potrebe i svoje mentalno zdravlje zbog svoje djece. „Stalno viđam mame koje iznova i iznova ustaju iz kreveta da udovolje detetu. Ili tate koje sve ostavljaju da bi otrčali po piće za svoju žednu ćerku“.
Nema ničeg pogrešnog u tome da ne odnesete čašu vode svom detetu u sred noći. Sasvim je normalno da onaj tata kaže „Naravno da možešda piješ, ali tek kad naiđemo na sljedeću česmu.“ Reći „ne“ s vremena na vreme nije nimalo loše, kao ni tražiti od djeteta da se samo zabavlja dok vi odete u toalet ili pročitate časopis.
„Bojim se da će, ako ne počnemo da ispravljamo ove greške, naša djeca porasti u samožive, nestrpljive i bezobrazne odrasle osobe. To neće biti njihovom krivicom, nego našom. Nikada ih nismo učili drugačije niti smo više od toga očekivali od njih.
Željeli smo da im uvijek sve bude potaman, a kad, neminovno, prestane da bude tako, neće biti pripremljena.“ upozorava Ema i poziva: „Očekujte više. Pružajte manje. Hajde da zajedno dovedemo tu djecu u red i pripremimo ih da budu uspješni u stvarnom svijetu, a ne ušuškani u onom koji smo za njih stvorili.“ završava ona svoju poruku roditeljima.
Priredila: Jovana Papan
Izvor: Detinjarije.com