Da li ste primjetili kako se prostor u kolima puni? Ili kako se puni autobus? Kafić? Ako niste onda bi trebalo da se pozabavite proksemijom, nauka o tome kako se tačno ljudi ponašaju prema svom prostoru, posebno kada su u jednačini i drugi ljudi.
Poslije čitavog niza dugih godina provedenih u javnom prevozu (čitaj: GSP) čovek postane svjestan toga kako stvari funkcionišu što se tiče njegovog punjenja busa, trole ili tramvaja. Prva osoba koja uđe sješće bilo gdje. Sljedeća i svaka naredna biće veoma pažljiva u izboru i izabraće sjedište koje je barem jedan red udaljen od najbližeg čovjeka. Tek onda kada više nema izolovanih sjedećih opcija ljudi počinju da sjedaju gdje bilo, pa makar i pored ili iza drugog čovjeka.
Ovaj obrazac ponašanja nije nešto što će ljudi sami sebi i drugima priznati, niti o njemu uopšte bilo ko od običnog svijeta i razmišlja. Ali on je snažno ugraviran u našu kulturu. Zamislite šta bi se desilo kada bi putnik ušao u autobus u kome je samo jedan putnik i od pedeset i kusur sedišta izabrao baš slobodno mjesto pored tog usamljenika? To se jednostavno ne dešava, a ako se i desi, može da izazove sukob ili jednostavno odlazak tog “napadnutog” čovjeka.
Upravo ovim se bavi proksemija: time kako ljudi organizuju svoj društveni prostor. Bez ikakve svijesti o tome, imamo vrlo striktna pravila o tome gdje ko ide. Iako o njima uopšte ne razmišljamo, znamo kada neko te norme krši.
Šezdesetih godina prošlog vijeka naučnik Edvard Hol je ispitivao koliko blizu dozvoljavamo strancima da nam se približe (ne bliže od 3,6m; tu se završava javni prostor i počinje društveni), društvenim partnerima (ne bliže od 1,2m; tu počinje lični prostor) i koliko bliskim prijateljima i porodici (ne bliže od pola metra; tu počinje intimni prostor). Sve bliže od toga ili znači da će se dejt završiti više nego povoljno, ili da vas hapse.
Međutim, nemaju sve kulture iste kriterijume. Evropa (dakle i mi) i Sjeverna Amerika dijele mnoge sličnosti; ali i unutar njih postoje razlike. Svi skupa se razlikujemo od drugih, koji se opet razlikuju od drugih.
Činjenica je da međutim da pojedinci u svim kulturama imaju koncepte intimnog, ličnog, društvenog i javnog prostora i da se razlikuju samo u daljinama. Da ne kažemo centimetrima, možemo biti pogrešno protumačeni.