Eva Brocovski trenutno je neprestano na putu između Njemačke i Malija.
Ta 34-godišnja Nemica po zanimanju je restauratorka i stručnjakinja za
papir. Ona pripada timu njemačkih naučnika koji radi na restauraciji
spisa starih nekoliko stoljeća iz velike biblioteke grada Timbuktu na
sjeveru Malija, piše Dojče vele.
Riječ je o rukopisima koji predstavljaju najvažnija pismena svedočanstva
zapadne Afrike generalno i koji se od 1988. godine nalaze na spisku
Svjetske kulturne baštine. Grad Timbuktu, stotinak kilometara sjeverno od
Bamaka bio je tokom srednjeg vijeka jedan od najvažnijih islamskih
centara. Rukopisi stari i do 1.200 godina govore o astrologiji,
medicini, istoriji onog vremena kao i o tumačenju Kurana.
„Riječ
je o neopisivom kulturnom blagu. Planirano je da između 280.000 i
500.000 spisa iz Timbuktua bude uskladišteno u Bamaku. Oni bi tu trebalo
da budu katalogizovani i digitalizovani. Dugoročno gledano, ti rukopisi
trebalo bi da budu stavljeni na raspolaganje, kako naučnicima iz
Malija, tako i onima iz čitavog svijeta. „Na žalost, gotovo polovina
materijala je vrlo osjetljiva i nestabilna, tako da te rukopise prvo
moramo da ‘stabilizujemo’ ako želimo da ih digitalizujemo“, kaže Eva
Brocovski.
Naime, zbog suve pustinjske klime koja vlada u
Timbuktuu, papir je počeo da se raspada. Tu su i termiti, kao i drugi
insekti koji jedu papir. Čak je i mastilo kojima su napisani, zbog
kiseline koju sadrži, papiru nanijelo štetu. „Ono što je jednom nagriženo,
više ne može da se spasi“, kaže restauratorka. Ona apeluje na sjvetsku
javnost da se više angažuje kako bi na raspolaganje dobili dovoljno
novčanih sredstava potrebnih za spas spisa. „Nemamo više mnogo vremena.
Ništa nije toliko ugroženo kao zaboravljena blaga“, naglašava Eva
Brocovski.
Veliki dio gotovo potpuno neistražen
Projekat spasavanja rukopisa iz Timbuktua finansiraju njemačko
Ministarstvo spoljnih poslova, međunarodna zajednica i njemačka fondacija
„Gerda-Henkel“. Do sada je ta fondacija iz Diseldorfa obezbjedila
500.000 evra. „Mi se bavimo prvenstveno istorijskim, islamskim naukama.
Za nas je naročito zanimljivo što je do sada istraženo i ocijenjeno samo
dva do tri odsto materijala – jedan veliki dio je dakle potpuno
neistražen“, kaže Mihael Hansler, predsjednik fondacije „Gerda-Henkel“.
Njegovo oduševljenje dijeli i Dmitri Bondarev, stručnjak za zapadnu
Afriku sa odjeljenja „Rukopisi Azije, Afrike i Evrope“ na Univerzitetu u
Hamburgu. „Ako zaista želimo da bolje razumemo prošlost, onda su ti
manuskripti pravo blago. Oni će nam otvoriti do sada mnoga nepoznata
vrata. Ono što do sada o njima znamo, jeste da u svakom slučaju sadrže
nevjerovatan potencijal za bolje razumijevanje istorije Afrike“, kaže
Bondarev.
On objašnjava da su se tokom srednjeg vijeka
istraživači iz svih krajeva Afrike i šire, sastajali upravo u Timbuktu i
tu razgovarali i zapisivali svoja znanja. Timbuktu se osim toga nalazio
na najvažnijem trgovačkom putu kroz Saharu. Samim tim, tu su se oduvek
susretali ljudi iz svih krajeva i međusobno dijelili znanja. „Stručnjaci
su u danas sigurni da bi ti rukopisi mogli da doprinesu tome da istoriju
Afrike napišemo iz početka“, kaže Bondarev.
Spasavanje i životna opasnost
On naglašava da bi se uz pomoć tih rukopisa bolje i jasnije mogle
interpretirati i novije akcije islamskih grupacija na sjeveru Malija kao i
novija istorija islama generalno. S druge strane, treba naglasiti da su
upravo te radikalne, islamističke grupe uspjele da gotovo unište tu
kulturnu baštinu. Naime, nakon vojnog puča 2012. godine, islamisti su
uspjeli da osvoje cijelo područje sjevernog Malija, pa tako i gradove
Timbuktu i Gao. S obzirom na to da su shvatili koliku važnost ti
rukopisi imaju za zapadni svijet, počeli su svjesno i namjerno da ih
uništavaju.
Uspjela je da ih spasi grupa dobrovoljaca koji su
pri tom rizikovali i sopstvene živote. „Ta akcija bila veoma, veoma
teška i pre svega veoma opasna. Šest mjeseci smo u tajnosti automobilima i
kamionima iznosili rukopise iz Timbuktua u Bamako. Raduje me da se sada
konačno ipak nešto događa po pitanju daljeg spasavanja tih spisa.
Krajnje je vrijeme da se pristupi restauraciji, a digitalizacija će nam
omogućiti lakši pristup“, kaže jedan od spasilaca Abdel Kader Haidara,
direktor biblioteke „Mama-Hadaira“.
Ali za sada još uvijek ima
mnogo toga što bi trebalo uraditi. Restauratorka Eva Brocovski trenutno
obučava druge za rad na projektu – neke obučava za osnovni rad
restauratora papira, a druge za poslove na čišćenja ili zaštite. „Posao
napreduje, ali polako, malim koracima. Da radim sama, imala bih posla za
čitava sljedeća stoljeća. Naravno, što više ljudi radi i što je
finansiranje bolje, utoliko se i posao brže obavlja. U svakom slučaju
moramo da računamo s tim da će nam biti potrebno nekoliko decenija
rada“, kaže Brocovski. Nadajmo se da do tada donatorima neće ponestati
finansijskih sredstava.