Na površini od 25 kvadratnih kilometara Marinaleda broji oko 2.700 stanovnika, a svojim političkim uređenjem, zbog kog se ovaj grad naziva “Mekom za socijaliste” ili “komunističkom oazom u kapitalističkoj pustinji” privlači brojne turiste, ali i Špance.
Stanovnici Marinalede bez ustručavanja izražavaju svoja politička uvjerenja. U gradu nema blještavila reklama i oglasa, a zidove i ulice krase grafiti s porukama podrške i solidarnosti zemljama kao što su Kuba i Venecuela.
Ulice pak nose nazive slavnih boraca za radnička prava, a sve odluke u gradu donose se demokratskim putem na nedjeljnim sastancima. Dok ostatak Španije muku muči s nezaposlenošću, u Marinaledi ostvarena je gotovo puna zaposlenost. Prosječna mjesečna plata za zaposlene iznosi 1.200 evra mjesečno, a cijena stanarine iznosi svega 15 evra.
Svi stanovnici imaju pristup besplatnom internetu, a grad u kom živi dvije hiljade stanovnika ima sjajne sportske sadržaje i njihovo korištenje stanovnicima je potpuno besplatno, osim bazena, za koji se plaća godišnja karta.
Jednom mjesečno u gradu se obilježava tzv. “crvena nedjelja”, kada neko na sastanku iznese ideju o tome kako bi grad mogao postati još bolji ili ljepši. Ako ideja bude prihvaćena, volonteri obave taj posao. Nekad je riječ o čišćenju ulica ili popravcima na kućama. Grad ima i svoju televiziju i radiokanale, policija ne postoji, a nema ni kriminala.
U gradu stanovnici sami sebi grade kuće, a pravo na gradnju dobija svaki stanovnik koji je najmanje dvije godine proveo kao registrovani stanovnik Marinalede. Tada od lokalnih vlasti dobija materijal potreban za izgradnju kuće, a tek nakon što je izgradi, počinje plaćati 15 evra mjesečno vladi kako bi se refundirali troškovi korištenog materijala. Osim toga, vlasti u pomoć šalju i profesionalne građevinare i arhitekte koji pomažu u izgradnji. Međutim, jednom izgrađene kuće se ne mogu prodati, čime se sprječava mogućnost profitiranja.
Huan Manuel je gradonačelnik Marinalede od 1979. godine. Prva bitka koju su stanovnici izvojevali kako bi se potpuno osamostalili bila je ona za kontrolu nad vodom 70-ih godina, a pokrenuo ju je Sindikat poljoprivrednih radnika SOC s objašnjenjem da je “hrana pravo, a ne biznis”. Tu bitku su lako dobili, a ubrzo je uslijedila nešto teža bitka za zemlju. To je potrajalo 12 godina, ali su na poslijetku dobili 1.200 hektara zemlje od andaluzijskih vlasti na kojoj su osnovali poljoprivredni kolektiv, a od 2000. godine i fabriku.
Gradonačelnik Marinalede je prošle godine iskoristio svoj imunitet kako bi učestvovao u velikim akcijama krađe hrane iz supermarketa koju su potom djelili siromašnima, napominjući da je sramotno to što 30 odsto stanovnika Andaluzije nema za hljeb dok se istovremeno hrana u supermarketima baca.
Gradić koji svojim poretkom i borbom protiv kapitalizma privlači pažnju mnogih, takođe mnogima predstavlja i savršeno mjesto za život. Tako je navala za useljenje tolika da je uvedena čak i lista čekanja, pa se čeka se i po dvije godine. Do sada je u Marinaledi sagrađeno 350 kuća, a planira se izgradnja još 250.