A, bilo bi logično da je File znao kako ni ovog puta neće doći do bilo kakvog dogovora. Bilo je za nadati se da će na početku ove posljednje u nizu sesija uključiti malo svog evropejskog realističnog pragmatizma. Ali upornom briselskom administrativnom toku stvari, ne može se tek tako stati u kraj, niti EU olako okončava započete poslove. Pa je, eto, navodno, došao posljednji put u ovom svojstvu, da miri, bodri i ubjeđuje domaće političare kako je implementacija presude Sejdić-Fici jedno od krucijalnih pitanja za bilo kakav početak pregovora o tamo nekom dalekom budućem približavanju BiH Evropskoj Uniji.
Kome se Štefan pravda?
Znao je File i da će ga domaći mediji, uz već narečene političare, staviti na isti stub srama, bezidejnosti i neučinkovitosti. Samo je, eto, on, za razliku od domaćih velmoža, koje boli donji dio leđa za ko zna koji po redu neuspjeh, spremio i
kakvo-takvo opravdanje. Naučio je čovjek u zemlji iz koje dolazi da je red objasniti ili barem pokušati opravdati političku propast pregovora u bilo kom kontekstu.
“Ja nisam zakazao, već vaši političari, oni nisu uspjeli. Oni nisu iskoristili ono što smo im mi ponudili, da riješe ovo važno pitanje. Iscrpio sam svu svoju volju za ovaj proces, ali to ne znači da političari i institucije u BiH ne trebaju nastaviti sa radom na implementaciji presude u predmetu ‘Sejdić – Finci’.”
Znamo mi da su, blago rečeno, zakazali naši političari, ali kome se pravda File? Da li je to samo kurtoazno obraćanje ovdašnjim medijima ili je to poruka za Ketrin Ešton, koja može da glasi – Dosta mi je svega, ti se bori sa njima, ja odoh! Prije će biti ovo drugo, mada su mu maniri evropskog političara nalagali i da zadovolji novinarsku znatiželju. Lokalnim političarima se nije obraćao sigurno. Ta, shvatio je i File da ih njegove riječi ne dotiču ni koliko crno ispod nokata.
Indikativno, već za koji dan, u petak, baronesa Ešton će posjetiti Sarajevo. Vjerovatno sa istim nakanama. Da, kako se to voli reći, posljednji put pokuša urazumiti lokalne velmože i možda ih direktnije ucijeniti. Jer, bez sada već mitske implementacije presude Sejdić-Finci, NEMA BiH pristupa EU, za vijek vijekova. Možda će Ketrin Ešton, koja je mnogo invazivnija i agresivnija od Filea, uspjeti nacrtati Lagumdžiji, Dodiku, Ragužu, Izetbegoviću i ostatku ekipe šta je na stvari. Na kraju krajeva, ona je posljednja opcija koja se u etno/torovima balkanskim koristi za zavrtanje ruku i postizanje kakvog-takvog dogovora. Nije zgorega sjetiti se njenih maratonskih sesija sa Tačijem i Dačićem, koji su ovom trojcu obezbijedili kandidaturu za Nobela za mir, ali što je još bitnije, doveli su u pravno-legislativni okvir kosovsko pitanje.
Pijaca polovnih spinova
Nego, da se vratimo na Filea i njegov odnos sa „sramnim“ BiH političarima. U zemlji koju je, ironično, baš Milorad Dodik označio kao beskonačnu privremenost, upravo ta sintagma je alfa i omega egzistencije vlasti. Pogotovo u izbornoj godini, kad svaki pogrešan potez može da bude, u šahovskom žargonu, taknuto-maknuto u oktobarskom prebrojavanju izbornih listića.
Ne zaboravite, svjesni su lokalni političari svih događaja koji su zadesili dobar dio BiH, ali isto tako su svjesni da je oluja znana kao nemiri prešla preko njihovih glava i izgubila se u daljini i sumaglici retoričkog galimatijasa svakovrsnog koji je uslijedio. I taj tornado „dešavanja naroda“ nije zakačio naše političke igrače. Dapače. Iskoristio je svako, od Dodika do Lagumdžije i Radončića, što je stigao da ćapi na pijaci polovnih i novih spinova, koji su se dijelili džaba.
Tako imamo nove-stare reformatore, Zlatka Lagumdžiju, potpuno nove anarhoburžuje, Fahrudina Radončića i prastare čuvare „srpskih srca i ognjišta“, Milorada Dodika. A, to su mase koje će izaći na, za sada, samo redovne izbore u oktobru i nepogrešivo, kao i prethodna 3 izborna kruga, glasati za svoje pulene. Dakle, pitanje Sejdić-Finci je bajati kruh, od koga ni politički golubovi preletači nemaju koristi. To je najbolje pokazala ova Fileova posjeta, u kojoj je, zapravo, on (p)ostao najveći gubitnik misije pandržavnog mirenja. Lokalni moćnici su posve jednostavno iskalkulisali kako je jedan verbalni šamar, u vidu izjave kako „treba da se srame“, smiješno niska cijena ulaznice za predizborni cirkus.
Tek u tom svjetlu, ponešto viši ton evropskog komesara za proširenje zvuči kao glas „uvrijeđene mlade“, a ne nikako kao neki ozbiljan poziv na dijalog, koji ima prizvuke prijetnji. Domaći velikaši tako treba još da istrpe Eštonovu u petak i povuku se u svoje busije, odakle će teledirigovano da igraju igre laži, koje su, nažalost, još uvijek jače od igri gladi.
A, plenumaša, ako se sjetite, sjetite…
Nego, šta je sa dojučerašnjim demonstrantima, a današnjim plenumašima, u očima EU, konkretno, gospodina Filea. Pa, agencijski stoji, da je komesar u letećoj diplomatiji, negdje između zaludnih pregovora sa vodećom sedmorkom i razgovora sa premijerima na državnom i entiteskim nivoima, našao vremena da porazgovara sa plenumašima. Tako se, prije sastanka sa Bevandom, Cvijanović i Nikšićem, sastao i sa predstavnicima civilnog društva, uključujući i članove plenuma građana Tuzle i Sarajeva. Čak je stigao da pozove političare u BiH da ne ignorišu zahtjeve građana. Kako simpatično!?
Veći šamar od ovoga plenumaši i nisu mogli dobiti. Tretirani su kao priredba kulturno-umjetničkog društva upriličena tokom diplomatske posjete kakvog stranog državnika. Posvetiti par minuta trenutno najbitnijem i jedinom izvornom demokratskom pokretu u BiH je, zapravo, jedini odistinski promašaj.
Možemo mi to pravdati kako zemljama članicama EU, i Fileu kao njihovom emisaru, nije najdraži ovakav način konzumiranja demokratije, ali je ona u BiH NEOPHODNA i svako ko misli dobro ovj državi, treba iz petnih žila podržati održavanje plenuma. Inače je samo licemjeran.
Istinabog, ni ljudi na plenumima ne bi baš sa cvijećem dočekali visokog komesara, ali majorizacija protesta i porođenih plenuma će u ono malo očajnog, a demokratiji sklonog naroda izazvati samo dodatni impotentni bijes.
Suma sumarum, lokalni političari su pokazali krajnje drsku i bezobraznu dozu egoizma, jer im se može, i jer neće snositi NIKAKVE sankcije. Neki su, poput Milorada Dodika, napustili razgovore dan ranije, neki su slušali, ali nisu čuli, a drugi su čuli, ali ih boli briga. Budućnost političara je zagarantovana do oktobra, a onda vrlo vjerovatno i formalno-pravno reinkarnirana.
File je još jedan evropejac namagarčen u balkanskoj baruštini sitnošićarskih intriga. Plenumaši su, pretpostaviću svjesno, od strane EU glavaša marginalizovani, a narod je po pravilu najveći gubitnik.
Reći nekome, da slobodno interpretiram Filea, ostavljam vas na milost i nemilost institucija i domaćih političara u BiH, ravno je gledanju krcatog broda nesrećnika kako tone.
Isti ovaj narativni film trebalo bi ponoviti poslije odlaska Ketrin Ešton. Jer čuda nema, ona su rijetka, a BiH ih, izgleda, više ni ne zaslužuje.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar