Postoji li zajednički imenitelj, postoje li sličnosti, postoje li razlike? Ja duboko vjerujem da su građani moje države najzad svjesni “huliganstva” (namjerno upotrebljavam riječ koju politička tzv. elita kod nas rabi otkako su počeli protesti da opiše, dezavuiše i diskvalifikuje pokret okrenut protiv nje) svih vlastodržaca na svim nivoima i širom BiH. Ovaj put, mislim da nećemo nasjesti na provokacije. Igra riječi, emocija, prizivanje rata, namjerna reminiscencija ratnih dešavanja; pokušaj da se demonstrantima imputira kako su tog petka u svim većim gradovima Federacije uradili što napadačka vojska nije artiljerijom u vrijeme rata, prosto ovih dana sva sredstva su uperena poput nišana na građane, (ovaj se pak ne razlikuje mnogo od onih iz kojih su pucali medijsku paljbu pred prava ratna dešavanja 1992-1995.)
A ljudi su na ulice izašli nezadovoljni, gladni i poniženi. Bilo je pitanje dana. U jednoj fabrici u Tuzli radnici 14 mjeseci nisu platu dobili, u pojedinim slučajevima oba odrasla člana porodice rade tu. Firme po nekoliko godina kasne sa uplatom ostalih doprinosa. Automatski potrebno je platiti sve lijekove i sve zdravstvene usluge. A svoje usluge pojedini korumpirani ljekari u javnim ustanovama duplo naplaćuju da bi im se moglo obratiti. Na protestima sam stajao pored mladića koji je lako mogao biti sin jednog takvog radnika koji mubar zadnjih 14 mjeseci nije moga priuštiti mnogo šta. Ako nije ovaj scenarij onda je neki sličan. Bojim se da je ta neimaština mnogo duže trajala u ovom slučaju. On je bacao kamenice na Predsjedništvo. Ugledavši mog kolegu snimatelja mladić je izvadio nož i krenuo na njega. Zasmetala mu je kamera. Stao sam između mladića i kolege da bih zaštitio i jednog i drugog! Niko nije povrijeđen i u trenu to je bilo bitno. Mladić se vratio svojoj grupi i nastavio bacati kamenice. I nije tačno da niko nije povrijeđen, kakva zabluda. Ljutnja mog mladića usmjerena je na sve one koji mu nisu smjeli omogućiti da vidi ponižene roditelje, na sve one koji nisu ulagali u kulturu i obrazovanje već su se opredijelili za “pravnu državu” samo za klub odabranih, ljutnja je gadna a za naše vlastodršce veoma opasna jer oni, već toliko obuzeti autizmom i udaljenošću od građana, zaboraviše da išta može poremetiti njihove ambicije i planove. Mom mladiću je ne otrgnuta bilo kakva budućnost ona njemu nikada nije bila namjenjena.
A vlast zna da moj mladić nema šta da izgubi, njemu nema šta da gori. Osim pukog života za koji su se ovi lijepo potrudili da mu postane što jeftiniji. Kada su si lijepo izgradili sistem koji će se u potpunosti urušavati od korupcije, mita, gramzivosti i bolesnog nepotisma, megalomanije a održavati njih na vlasti zahvaljujući svemu navedenom, malo su se kao preračunali, toliko su se odvojili od “ulice” (kako je premijer Federacije nazvao građane-demonstrante) da ovo nisu ni imali vremena predvidjeti, iako su mnogo sociolozi, politički analitičari ukazivali da će ova godina biti godina pobune za građane BiH. E pa, to će sigurno od petka 7. februara 2014. da se promijeni.
Od tog dana definitivno moraju računati da je tu da postoji da itekako ima svoje zahtjeve – ULICA.
Šta će dalje da se dešava ne mogu reći. Podmetanje, medijske laži, manipulacije su već uzele maha a tekstovi koje čitam su skuhani po receptu iste post-ratne BH kuhinje; kuhinje BH moćnika čiji cilj je identičan ma kojoj nacionalnoj grupaciji pripadali. Čitam da su proteste organizovali Bošnjaci da bi ukinuli Republiku Srpsku, Srbi da bi se odvojili, Hrvati da bi dobili treći entitet. Jedna od primjesa je i besramna laž člana Predsjedništva o narkoticima tobože nađenim na protestima. Istu laž izgovori i Premijer Federacije. Saznaće se u toku istog dana da je droga nađena na periferiji grada kod osobe sa inicijalima N.R. (37) da uopšte nije povezan pronalazak sa demonstracijama i da je čovjek preminuo u zatvoru.
Građani Beograda su izašli na ulicu u znak podrške Bosni. Transparent na ulicama Beograda ; „Bosno uz tebe smo“ – dugo ću pamititi jer to je ljudska poruka čovjeka čovjeku, onog koji može da shvati patnju i da shvati mog mladića sa kamenicama. Meni i mom mladiću, njegovim poniženim roditeljima je potrebna ta i takva podrška. Hvala. Hvala u ime građana iz Banja Luke i Mostara, Livna i Brčkog.
Na kraju, kako reče Slavoj Žižek ; “U Bosni je haos, situacija je odlična!“ Prosvjednike su mobilizirali socijalni zahtjevi i očaj u kojem se nalaze, te da su oni jasno pokazali da znaju da njihov protivnik nisu etničke skupine već političari odnosno “nacionalističke elite”