Svatko ma svog kandidata za najpokvareniju lažnu frazu u Hrvatskoj
zadnjih 20 godina, a moj kandidat je definitivno “uvođenje reda”.
Uvođenje reda u svakoj dubinski nepravednoj državi, pa tako i Hrvatskoj,
je uvođenje selektivnog terora. Siguran sam da su i Hitler i ekipa, kao
i njihovi brojni kopiranti po smiješnim fašistoidnim državicama Evrope i
Azije, svoj selektivni teror, usmjeren na neke skupine društva,
pravdali uvođenjem toliko potrebnog “reda”. Red u Njemačkoj nije bio
isti za Arijevce i Židove, kao što niti red u Hrvatskoj nije isti za
državne službenike i radnike realnog sektora, ili za obične građane i
ministrove prijatelje, ili za Fižulića i vlasnika kvartovskog dućana.
Unatoč tome što su te stvari bjelodano vidljive svakom, ovaj narod puši
frazu “uvođenja reda” bolje od ijedne druge bajalice koja dolazi iz
HDZ-SDP koalicije. Ne postoji ta tiranija koja se Hrvatima ne može
nametnuti ako je praćena bajkom o “uvođenju reda”.
Kako to izgleda u komediji od zemlje poput Hrvatske?
Država namjerno donosi milijarde propisa i tereta, pod kolosalnom
laži “uvođenje reda” da bi valjda jednog dana bio dosegnut ideal – da su
svi ljudi i firme u nekom prekršaju ili dugu, a država bira, na temelju
rođačke ili stranačke naklonosti, hoće li nekoga procesuirati za dvije
kune, a nekom drugom oprostiti 30 milijuna kuna, ili obratno. I ne samo
to – ti se propisi, zakoni, regule i postoci mijenjaju tako rapidno da
vjerojatno ne postoji osoba ili grupa osoba u zemlji koja autoritativno
može tvrditi da ih sve pozna. I ako bi neki IBM sagradio ekspertni
sustav za poznavanje svih propisa to još uvijek ne bi bilo dovoljno.
IBM-ovo najjače superračunalo zove se Watson, ovo “naše” izmišljeno
nazovimo Vaso.
Postoji, naime, mali problem s kojim ni IBM-ov Vaso ne bi izašao na
kraj, jer nije ničiji rodijak niti kum, a nema ni stranačku iskaznicu –
problem TUMAČENJA sve te šume propisa, gdje stvari variraju od županije
do županije, od suca do suca, od jednog odbora do drugog, od jedne
komisije do pete. Predstečajna nagodba koja bi vam prošla pred odborom
A, može pasti pred odborom B, i obratno. U oba se slučaja kocka
milijunskim sumama, a za to vrijeme privode se bakice s pijace
(purgerski: kumice s placa) i zatvaraju kafići radi 5 kuna viška u
blagajni. Uvođenje reda.
Taj ideal “u šumi propisa svi ste u prekršaju” je za vrijeme ove vlasti
već odavno dosegnut. A to da se neke procesuira za doslovno dvije kune, a
druge ne dira niti za desetke milijuna – nadam se da ne treba
objašnjavati.
Mislite da vi osobno niste u prekršaju?
Često navodim primjer DR Konga (Zaira). Legalno poslovanje tamo
opterećeno je s 230% poreza u 32 razna nameta. Matematički nemoguće, ali
je tako, istražio autor Jason Stearns i opisao u knjizi Dancing in the
Glory of Monsters: The Collapse of the Congo and the Great War of
Africa. Inače, tu knjigu bi preporučio kao “primer” (prajmer, početnica)
za stanje u Hrvatskoj. Zastrašujuće je koliko ova zemlja ima sličnosti s
najsurovijim i najprimitivnijim afričkim serijskim diktaturama.
Vratimo se u Kongo i njegovih 230% poreza – naravno, nijedna firma ili
pojedinac ne plaćaju u cjelosti taj porez, pa država živi u sivoj zoni
“nešto platim, nešto zatajim, svi žmirimo i nekako ide”. To je situacija
u kojoj smo od nezavisnosti i mi u Hrvatskoj – ne voljom pametnije i
poštenije manjine, nego zato jer drugačije ne možemo opstati i hraniti
apetite malih i velikih linića, šegona, šukera, merzelica i nadana. No
ako diktator Konga poželi, on lijepo može uzeti listu “neplatiša” (tj
svakoga) i krenuti sa selektivnim “uvođenjem reda” – ovog ćemo kazniti
jer nije platio porez i priča ružno o mom nećaku, a ovog nećemo dirati
jer isto nije platio porez, ali dolazi iz mog plemena – nazovimo ga, tek
ilustracije radi, pleme Fjumani. Ako se netko pobuni protiv takve
selektivne tiranije – optužit ćemo ga da je protiv “uvođenja reda”.
Čujem rogoborenje skupine poštenjaka. Mislite da vi osobno niste u
prekršaju? Mislite da ste čisti do jaja, da vi osobno i tvrtka u kojoj
radite plaćate sve poreze i poslujete posve legalno i savršeno “u
bijelom”? Mislite da ste primjer nekoga koga “uvođenje reda” ne može
zakačiti jer je već u redu? Tako je mislio moj znanac vlasnik firme dok
mu nije došla inspekcija za uredsko poslovanje, ili kako god da se ta
tiranija zove, i našla da visina i površina radnih stolova nisu sukladni
s nekim pravilnikom. Kazna – 10.000 kuna. Žalit se možeš Svetom Petru.
Uplata odmah, inače ide ovrha. 10.000 je inače poštena bruto plaća, koja
je taj mjesec umjesto poštenom radniku, otišla za grijane siceve
stražnjice sisačke županice, novi namještaj u ministarstvu pravosuđa ili
oprost poreza nekome tko je u kasti privilegiranih. Da je posve legalan
mislio je i drugi moj znanac poduzetnik, a njemu je inspekcija našla da
se ne pridržava bizarnog pravila o trajanju radnog vremena – naime, kod
njega su zaposlenici, inače odlično plaćeni i više nego zadovoljni,
radili MANJE nego zakon propisuje, a za punu plaću. Idealna situacija
zar ne? Ne i za državu, koja je poduzetniku odrapila kaznu.
Neki drugi slučajevi za koje znam odnosili su se na nenazočnost
zaposlenika u uredu za vrijeme službenog radnog vremena – u tvrtci u
kojoj većina prihoda dolazi od terenske prodaje.
Svatko je u nekom grijehu
I privatno ste gotovo sigurno u barem pet prekršaja, ako tako netko
odluči – uzmete li baš svaki put račun kod izlaska iz trgovine? I
pogledajte samo cirkus s uvođenjem obaveznih energetskih certifikata –
hop, jednim potezom pera stotine tisuća građana su u prekršaju – zapravo
nisu, a možda i jesu, kako država već odluči. Prvog tjedna nakon
uvođenja ove nove mini-tiranije iz oglasnika su nestali deseci tisuća
oglasa za nekretnine, u strahu od kazni. Kad su vidjeli da su
pretjerali, onda su vlastodršci iz palca isisali pravilo po kojem
oglasnici nisu novine ili neku sličnu glupost, da se barem objava oglasa
nastavi. Propis o kažnjivosti neposjedovanja osobne iskaznice? Paf –
jednim potezom tisuće ljudi koji mrava ne bi zgazili leti s one strane
zakona – ne nužno baš odmah, već kako i kada nekome paše, naravno. Kazna
se mjeri tisućama kuna, što je u današnjoj Hrvatskoj iznos od kojeg
obitelji preživljavaju cijeli mjesec. Zato jer je netko zaboravio
obnoviti osobnu? Mogućnost kazne, ucjena, strah… na engleskom se ovo
zove FUD (fear, uncertainty, doubt). Obilježje svake diktature i
tiranije. Staljinova škola – svatko je u nekom grijehu a samo milost
velikog vođe odlučuje oćeš li s tim grijehom živjeti ili završiti u
Sibiru.
Planira se i uvođenje novog certifikata, o nekakvim emisijama ugljičnog
dioksida, monoksida ili čega već, što je samo još jedan način na koji
država može terorizirati svoje građane – ne nužno sve, već one koje
poželi terorizirati. A što kažete na pravilo o dužnosti prijave novog
zaposlenika unutar 24 sata, inače se izlažete surovoj kazni? Što mislite
kako će ono utjecati na volju poduzetnika da zapošljava nove ljude?
Mislite da je nekom birokratu u ministarstvu rada tih 24 sata bitno?
Naravno da nije – papiri za novog radnika ionako će čučati na nečijem
stolu mjesecima. Pravilo 24 sata bitno je isključivao kao novi element
ucjene, pritiska i generiranja prekršaja.
Zapravo se svaki dan planira ili provodi uvođenje neke nove
bespotrebne birokratske gluposti, papira, postotka, obaveze ili duga,
kojim se građane može ucjenjivati ako zatreba. Ako ste pripadnik plemena
Fjumani, ako ste nečiji kum ili prijatelj, ili jednostavno dovoljno
bogat da ucjenjujete ovu jadnu državu mogućnošću otpuštanja 2.000 ljudi
odjednom iz svog maloprodajnog lanca, onda se toga ne trebate bojati.
Makar – kolo sreće se okreće, pa nije sigurno da niti tada nećete jednom
doći na red za “uvođenje reda”. I Sanader i Nadan bili su supermoćni
predstavnici “reda”, ali je netko i njima “uveo red”. Međutim, kada i
zašto? Kad su već pokrali opscene količine novca i zapravo savršeno
dobro dokazali da u ovoj zemlji reda nikad nije bilo, niti će ga u
dogledno vrijeme biti.
Ako red uvodimo prije pravednosti, dobit ćemo tiraniju reda u nepravdi
Što o tom našem uvođenju reda misli neutralni sudac, međunarodna
zajednica, najbolje govori broj investitora i poslovnih ljudi koji ovdje
žele nešto otvoriti ili poslovati po našim uvjetima “reda”. Jednostavno
– nema ih.
Na kraju, rekao bih da je za neko društvo prioritet sljedeći: prvo treba
uvesti standarde pravednosti, pa tek onda red. Obratno je nemoguće –
jer ako red uvodimo prije pravednosti, dobit ćemo tiraniju reda u
nepravdi – kao najdrastičniji, vidi primjer nacizma, kao blaži –
današnje Hrvatske. Nažalost, kod nas je i termin pravde i pravednosti
zatrovan, jer je neosnovano korišten u kampanji čovjeka koji za
pravednost nakon izbora nije učinio ama baš ništa, a red u vlastiti džep
uvodi preko ZAMP-a, još jedne sitne tiranije koja nam je plasirana pod
kapom “uvođenja reda”.
Tekst preuzet sa Indexa