Neke odluke u životu ljudi donose naglo i spontano, a neke dolaze tek nakon razmatranja i dugotrajnog promišljanja. Za one važne odluke često si uzmemo malo više vremena, ako si to možemo ‘priuštiti’, a za neke nam je, osim vremena, potrebno i malo hrabrosti. Takvom opisu odgovarala bi odluka Ane Babić iz Banja Luke koja se nakon studija socijalnog rada odlučila na veliki preokret i postala – stjuardesa u aviokompaniji Emirates iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Nakon trogodišnjeg studija socijalnog rada u rodnoj Banja Luci i dva semestra magisterija u Beogradu, oko odluke da sve to pusti i napusti Ana se dugo dvoumila. Naime, Ana je uz školovanje aktivno volontirala u nevladinim udrugama, sudjelovala na mnogim međunarodnim radionicama mladih na kojima su teme bile bliske struci za koju se opredjelila i polako je stvarala svoj put koji je vodio karijeri socijalne radnice. Međutim, avanturistički duh i dugogodišnja želja da putuje svijetom Anu su udaljili od struke i približili razmatranju natječaja za stjuardese.
Nakon što je početkom godine vidjela oglas za kabinsko osoblje u Emiratima, počela se raspitivati o kompaniji i poslu i sve što je saznala bilo je vrlo pozitivno, pa se odlučila prijaviti na regionalni natječaj.
Prvi intervju bio je jako zanimljiv. Činjenica da se na natječaj prijavilo 700 ljudi je impresivna i mnogo govori o situaciji u našim zemljama. Do samog kraja došlo nas je samo deset. Iako tad nisam bila u potpunosti sigurna u odluku o odlasku u Dubai, bila sam svjesna da se takve prilike ne propuštaju, ispričala nam je Ana.
Već u kolovozu Ana je bila na dvomjesečnoj obuci u Dubaiju. Dva mjeseca ispunjena stresom, obvezama, učenjem i testovima bila su zahtjevna, ali brzo su prošla. Obuka je bila naporna i Ani je oduzimala većinu vremena i energije, pa je svoj novi grad upoznavala malo po malo.
Dubai je neobičan. Sve je novo, impozantno i umjetno, iako definitivno zaslužuje divljenje. To je grad koji je dobar za provod, ali za život, po mom mišljenju, nije tako idealan. Nema zelenila, nema parkova, nema šetališta, staza za bicikliste, a to meni osobno jako nedostaje, opisuje Ana.
Nakon što je obavila prvi let i doživjela iskustvo vožnje u kokpitu prilikom slijetanja i uzlijetanja, Ana je od leta do leta malo bolje upoznala i uvjete rada.
Aviokompanija brine o smještaju, računima i zdravstvenom osiguranju, pa jedino o čemu trenutno mora brinuti je dobro obaviti svoj posao ‘u zraku’ i nakon toga se dobro naspavati – na tlu.
Dužina leta, raspored i umor ključni su kod odlučivanja da li će se i koliko vremena imati za ‘lutanje’ po gradu u koji su sletili, ali Ana se najčešće stiže i odmoriti i razgledavati. Sam posao Ana opisuje kao vrlo zanimljiv i neobičan :
Svakodnevno se susrećeš sa ljudima drugačijih navika i kultura. Definitivno je uzbudljivo i nepredvidljivo, možda baš zato jer mi je sve još nekako novo. U jednom mjesecu obiđeš tri grada u Europi, jedan u Aziji, jedan u Australiji. U kofer za jedan let pakiraš kaput i čizme, a za drugi japanke i kupaći kostim.
Na pitanje da li joj je žao što se nije odlučila za posao u struci nakon toliko godina školovanja, Ana će odgovoriti potvrdno jer je uložila mnogo truda i snage. S druge strane, ističe da joj nije žao jer je do ovog uspjeha došla sama, bez ičije pomoći.
U situaciji u kojoj se moja zemlja nalazi, teško se do posla može doći na pravedan i legalan način, a mene snažno odbija ideja da nekome platim da dobijem posao, tvrdi Ana.
Trenutno se nalazi u Australiji gdje će ostati nekoliko dana i odraditi nekoliko letova unutar kontinenta. Ipak, kontinent kojem se najviše veseli je Južna Amerika jer uči španjolski i voljela bi ga malo bolje svladati, pa se nada da će joj neki od sljedećih letova biti onaj za Buenos Aires ili Santiago.
‘Želimo vam ugodan let!’ i ‘Nadamo se da ste uživali u letu’, riječi su kojima mnoge stjuardese u ovom trenutku pozdravljaju svoje putnike. Stjuardesi Ani, koja je s nama podijelila svoju priču, mi želimo ugodan let i sretan put, baš svaki put.