Hrvatski su se 15-godišnjaci na ljestvici provjere znanja i vještina učenika iz 65 zemalja svijeta našli na 40. mjestu iz matematičke pismenosti, 34. mjestu iz prirodoslovalja, a 35 po čitalačkoj pismenosti. Sličan su rezultat imali i prije tri godine, dok su nešto bolje kotirali na prvom PISA istraživanju 2006. godine.
Naime, od ukupno testiranih 6853 učenika iz 163 škole u Hrvatskoj, 30 posto ih je matematički nepismeno, dok najbolje plasirana zemlja, Kina (Šangaj) , ima nešto isto toliko superpismenih iz matematike. Tek je 1,6 posto hrvatskih učenika pokazalo odlična znanja iz matematičke pismenosti, dok se primjerice Šangaj može pohvaliti s 30 posto odličnih matematičara u dobi od 15 godina. Koliko hrvatske srednjoškolce muči primjena matematike u svakodnevnom životu, pokazuje podatak da je prosječan kineski učenik za 70-ak bodova bolji od našeg najboljeg učenika, što je ekvivalent od dvije godine školovanja.
PISA istraživanje dalo je i mogući odgovor zašto: čak 60 posto učenika uči na način da ponavlja podatke, a usput selektira gradivo na ono što mora znati i možda ne mora. Pritom u klasičan profil matematički nepismenih učenika u Hrvatskoj ulaze podaci da ih 40 posto uzima privatne instrukcije čak četiri puta tjedno. Svaki drugi loš matematičar ima problema s disciplinom na satu, a 41 posto ih uopće ne koristi email niti internet.
U prirodoslovlju nešto manje od 20 posto hrvatskih učenika ne dostiže razinu 2, odnosno jedva prikuplja osnovna znanja. Među hrvtskim učenicima tek je njih 4,6 posto doseglo razinu 5 ili 6 (najbolju), što je dvostruko niže od prosjeka OECD-a. U Sloveniji, primjerice, 9,6 posto učeniak dostiže najbolju razinu, u Mađarskoj 6 posto, Srbiji 1,7 posto, a Crnoj Gori 0,4 posto. S druge strane, čak trećina šangajskih učenika dosiže dvije najviše razine znanja, dok se jednako toliko (29 posto) hrvatskih učenika nalazi na vrlo slaboj raznini dvojke.
U čitalačkoj pismenosti tek je 0,2 posto učenika s odličnim rezultatom, a 0,7 posto s najlošijim, pa je trećina naših učenika tu na jedva prosječnoj raznini znanja. Nacionalna projekt menagerica za PISU u Hrvatskoj, Michelle Braš Roth, pritom upozorava kako posebno zabrinjava razina čitalačke nepismenosti u obrtničkim školama.
‘Njihova je daljnja razina obrazovanje neizvediva dok se ne popravi ovaj podatak’’, smatra PISA managerica.
Najvišu razinu znanja iz čitalačke pismenosti pokazalo je 4,4 posto hrvatskih učenika, a čak 18,6 posto njih nalasi se ispod razine dva. Pritom djevojke u Hrvatskoj postižu za 48 bodova bolji prosječni rezultat u čitalačkoj pismenosti od njihovih muških kolega, što znači da imaju prednost od godinu i pol dana školovanja u odnosu na dječake.
tekst preuzet iz Jutarnjeg lista