Međunarodni dan osoba s invaliditetom, 3. decembar, obilježava se svake godine s ciljem promovisanja razumijevanja problematike invaliditeta i mobilizacije podrške koja omogućava dostojanstvo, ostvarenje prava i dobrobiti za osobe s invaliditetom.
Generalna skupština Ujedinjenih naroda je jednoglasno usvojila Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom 13. decembra 2006. godine. Konvencija je stupila na snagu 3. maja 2008. godine, nakon što je ostvaren dovoljan broj ratifikacija.
Do sada je Konvenciju potpisalo 145, a ratifikovalo 87 država članica Ujedinjenih naroda. Bosna i Hercegovina je takođe potpisnica ove konvencije.
Svake godine fokus se stavlja na drugo pitanje, a ovogodišnja tema ovog dana je “Probiti barijere, otvoriti vrata: za inkluzivno društvo za sve”.
Podsjetimo da ni tri godine nakon ratifikovanja UN-ove Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom Bosna i Hercegovina nema centralni registar osoba sa invaliditetom, niti jedinstven zakon koji tretira problematiku ove populacije. Prema nezvaničnim procjenama u BiH živi oko deset odsto osoba (više od 300.000) sa nekom od vrsta invaliditeta od čega ih je oko 40.000 sa najtežim oblikom.
Ova populacija se susreće sa mnogim problemima, a među najvećim problemima su otežavajuće okolnosti pri pronalasku zaposlenja i arhitektonske barijere koje onemogućavaju slobodno kretanje.
Željko Volaš, predsjednik Organizacije amputiraca Republike Srpske „Udas“ rekao je da u RS oko 15 odsto stanovništva živi sa nekom vrstom invaliditeta, dok se u jednoj godini desi oko 100 amputacija.
„Uzrok amputacija je obično dijabetes i traumatske povrede. U Republici Srpskoj ima oko 4.500 amputiraca, žrtava mina, ratnih vojnih invalida. Nažalost, broj žrtava mina se svake godine povećava, jer je BiH najzagađenija zemlja minama u Evropi“,rekao je Volaš i dodao je da društvo i dalje stvara komunikacijske i fizičke barijere prema osobama sa invaliditetom.
„Neuključenost osoba sa invaliditetom u život zajednice, nemogućnost inkluzivnog školstva, neravnopravnost na tržištu rada samo su neki od problema sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom. Pitanje invaliditeta je većinom pitanje socijalne zaštite i nije uključeno u sve segmente društva. I dalje društvo ima milosrdni i medicinski pristup prema invaliditetu, odnosno na invaliditet se gleda kao na bolest“,istakao je Volaš.
Prema njegovim riječima, fizičke barijere, nemogućnost zapošljavanja, nemogućnost dobijanja kvalitetnih ortopedskih pomagala, stereotipi su prema osobama sa invaliditetom.
„Partnerskom saradnjom između organizacija osoba sa invaliditetom i institucija moguće je raditi na poboljšanju položaja osoba sa invaliditetom. Nijedan zakon, niti pravilnik ne bi mogao biti donesen bez uključenosti osoba sa invaliditetom. Dva najbitnija segmenta za integraciju osoba sa invaliditetom u zajednicu su obrazovanje i zapošljavanje, ali kod obrazovanja postoje fizičke i komunikacijske barijere, kao i nemogućnost pohađanja redovnog školovanja”, istakao je Volaš.
A da bismo, prema njegovim riječima, imali konkurentu osobu sa invaliditetom na tržištu rada, potrebno je da imamo dovoljno dobro edukovane i obrazovane osobe. Većinom, poslodavci smatraju osobe sa invaliditetom kao neproduktivne i veoma im je teško doći do posla.
VIŠESTRUKA DISKRIMINACIJA LICA SA INVALIDITETOM
On je istakao da diskriminacija osoba sa invaliditetom postoji u svim sferama društva, a zbog barijera i predrasuda koje postoje u društvu invalidna lica su izložena višestrukoj diskriminaciji, naročito žene sa invaliditetom, koja je izražena u obrazovanju, zapošljavanju, kulturnom životu.
On je poručio da je potrebno i da se radi na stvaranju novih programa i usluga koji će pomoći licima sa invaliditetom u njihovom svakodnevnom životu.
Savez slijepih Republike Srpske zahtijeva od nadležnih u Srpskoj da se formira jedinstvena institucija koja će se specijalizovano baviti pitanjima lica sa oštećenjem vida, odnosno centar za vid ili institut za sljepoću.
“S obzirom da hendikep sljepoće i slabovidosti ima specifičnu i izuzetnu težinu, koja zahtijeva stručan, organizovan i holistički pristup, kao i radi poboljšanja svog statusa, Savez slijepih i njegove članice zalažu se da se osigura sistemski prilaz za rješavanje pitanja koja smo inicirali kod ministra zdravlja i socijalne zaštite Srpske Dragana Bogdanića”, saopšteno je iz Saveza slijepih Republike Srpske povodom 3. decembra – Međunarodnog dana lica sa invaliditetom.
U Savezu navode da, iako su organizacija od javnog interesa za Republiku Srpsku, nemaju odgovarajuću i adekvatnu podršku Republike, jer su sredstva kojima se podržava i sufinansira njihov rad vrlo skromna i nedovoljna za pokrivanje materijalnih troškova, tako da su njihov opstanak i funkcionisanje dovedeni u pitanje.
Željko Mastikosa, koordinator Servisa za personalnu asistenciju Udruženja građana “Partner” rekao je rekao je ranije za BUKU da bi, imajući u vidu arhitektonske barijere, položaj osoba sa invaliditetom i svijest građana, Banjaluku izdvojio u odnosu na druge gradove u BiH.
“Dobrom polažaju osoba sa invaliditetom u ovom gradu dosta je doprinijela arhitektonska pristupačnost. Ako su u nekom gradu uklonjene arhitektonske barijere osobi sa invaliditetom je pružena mogućnost da izađe na ulicu i da bude vidljiva. To je u manjim sredinama nemoguće, jer u takvim mjestima čak ni trotoari nisu prilagođeni potrebama kretanja osobama sa invaliditetom, a o arhitektonskoj dostupnosti nekih institucija ne možemo ni govoriti”, kazao je Mastkosa za BUKU
Istakao je da je u Banjaluci situacija zadovoljavajuća napominjući da ona nikad nije dovoljno dobra naročito kada su u pitanju obrazovne institucije.
“Bez obzira što se svake godine radi na uklanjanju arhitekstonskih barijera i dalje je jako mali broj osnovnih i srednjih škola, ali i fakulteta prilagođen u potpunosti potrebama djece i studenata sa invaliditetom. U Banjaluci su u potpunosti prilagođene imamo jedna do dvije osnovne škole, a potrebno je prilagoditi još bar dvije škole u ovom gradu. Od srednjih škola prilagođena je samo Gimnazija. Što se tiče fakulteta u potpunosti su prilagođeni samo Pravni i Filološki fakultet što sužava izbor zanimanja osobama sa invaliditetom koje se odlučuju na upisivanje fakulteta. Ovo nam pokazuje da u svakom segmentu obrazovanja imamo potrebu za poboljšavanjem situacije”, kazao je naš sagovornik i napomenuo je da je kroz projekat Partnera prilagođena i prva soba u Kampusu u Banjaluci za studente sa invaliditetom.
Dodaje da već godinama lobiraju na nadležne institucije da se prilagode i drugi fakulteti osobama sa invaliditetom, jer ova populacija građana, pored zakonski regulisane socijalne zaštite, ima pravo i na obrazovanje, sport, kulturu, politički život i ostale segmente društvenog života.
Ognjen Ranisavić, student prava u Banjaluci ranije je za BUKU rekao da kao najveći problem studenata smatra mnoge nepristupačnosti, od onih arhitektonskih pa do neprilagođenosti nastave.
“Vrlo mali broj fakulteta u Banjaluci nije arhitektonski prilagođen, ali postoje i mnoge prepreke koje se tiču izvođenja nastave, a to je problem jer se na taj način bitno utiče na izbor zanimanja potencijalnih studenata sa invaliditetom, čime se krši jedno od osnovnih ljudskih prava”, rekao je za BUKU Ranisavić.
Da bi se poboljšala situacija u Banjaluci, naš sagovornik smatra da bi se trebao urediti gradski prevoz, koji i pored postojanja niskopodnih autobusa nije u službi ljudi koji bi ih trebali koristiti. Ranisavić dodaje da je potrebno uvesti i više kombi vozila za kojima realno postoji potreba.
Danas se organizuju mnoge aktivnosti širom bh gradova koji u fokusu imaju podizanje sviejsti o položaju osoba sa invaliditetom. Na tim mjestima se možete detaljnije upoznati o problemima i pravima osoba sa invaliditetom.