Hladna, neprovjetrena prostorija. U njoj obitava Upravni odbor za provođenje mira u BiH, poznatiji kao PIC. Rudimentirano tijelo, postdejtonske nefunkcionalne tvorevine. PIC se, inače, sastoji od predstavnika 55 zemalja i organizacija koje na različite načine pružaju podršku mirovnom procesu – osiguravajući finansijska sredstva, dajući trupe u sastav EUFOR-a, ili direktno provodeći operacije u Bosni i Hercegovini. U PIC je takođe uključen i jedan broj posmatrača koji se mijenja. Mamutska organizacija. Sa neobičnom tišinom.
Dakle, 18-ogodišnja firma, koja je sama sebi svrha u posljednjih nekoliko godina i koja, osim „želja, čestitki i pozdrava“, tu i tamo neke sugestije, ne radi ništa. I za to je od strane OHR-a (čitaj evropske administracije) plaćena.
Memljivo, dosadno, vlažno i suviše toplo vrijeme za ovo doba godine. A, onda je na kancelarijska vrata istog tog PIC-a zakucala grupa prijatelja po poslu, predstavnici sarajevske kancelarije Ujedinjenih nacija.
-Gospodo, ovako više ne ide, reče mladi Šveđanin, UN operativac, oficir za vezu, dečko u usponu.
-Znamo, ali šta da se radi, odgovori mu njemački operativac narečenog PIC, i nastavi buljiti u svoj twitter nalog na novom tabletu.
-Evo šta ćemo, odlučno će Šved na robotskom engleskom, serviraćemo domorocima novi rat!
-Ali…!?
-Sačekajte, kolega, biće to statistički rat. Nama produžetak radnog staža, plata i beneficija, a u Afganistan nam se ne ide , zar ne?, Šved će.
-Tu ste u pravu, kolega, slušam Vas!
Šveđanin izvadi dokument naslovljen teškim boldom:
-Ali, kolega, nije li to malo dosadnjikavo, unezvjereno će PIC-ovac!
-Nije, kolega, molio bih Vas da pročitate naše istraživanje!
-Kakvo je ovo istraživanje, zapravo?
-Molim Vas..tu, tu Vam je sažetak
„Iako se u istraživanju navodi kako neće biti “pravog rata”, ono je pokazalo kako čak 35,7 posto građana BiH vjeruje da će u budućnosti u našoj zemlji biti nekog nasilja, a dvije trećine stanovnika BiH iz svih etničkih grupa vjeruje kako na Balkanu do novog oružanog sukoba u BiH neće doći u sljedećih pet godina.“
-Ma, sjajno, ote se PIC-ovcu. Kako se mi nismo sjetili ovoga? Bravo! Vidi se da ste vi UN-ovci dobro savladali jezik ovdašnjih administrativaca. Dakle, neće biti rata, ali će biti nasilja kojeg i inače ima svugdje u svijetu, od ubistava, pljački, samoubistava, huliganskih ispada, tuča…A, narod, njih 2/3, ne vjeruje da će biti rata u narednih 5 godina. Briljantno! Nepogrešivo.
-Upravo tako! Nastavite, reče već uzbuđenim glasom mladi Šveđanin, kome lice više nije krilo rozaceu od uzbuđenja. Nastavite, molim Vas!
„Više od trećine ispitanih vjeruje kako će doći do nekakvog nasilja u BiH poput nasilnih demonstracija, odvojenih etničkih incidenata i širih etničkih sukoba kao i porasta kriminala.Etnički gledano, 58,8 posto Bošnjaka, 55 posto Hrvata i 44,7 posto Srba vjeruje kako ne može doći do mirnog razlaza u BiH. No, istraživanje je pokazalo kako bi, ukoliko bi došlo do ”prijetnje cjelovitosti BiH”, tek 13,5 posto Bošnjaka, 12,6 posto Hrvata i mizernih 1,5 posto Srba bilo spremno prihvatiti se oružja.“
-Čekajte, pa ovo, ovo je genijalno, upravo genijalno, mladi čovječe, drhtavim glasom reče kolega iz Upravnog odbora, Bavarac Šulc. Oni, dakle, vjeruju u nasilje, mislim, vjeruju da će biti nekakvo nasilje, ali onako zbunjeno ne znaju kakvo će biti i što je najvažnije ONI NE ŽELE DA UČESTVUJU U NEKOM BUDUĆEM RATU! Divim Vam se mladi Ingmare. Pa mi smo uspjeli zbuniti i potpuno neutralizirati bilo kakvo mišljenje u ovoj vukoj.., ovoj zemlji! Oni neće više da ratuju, upravo to ovdje stoji! Slava gospodu!
-Šulc, molim Vas, saberite se i nastavite čitati.
„Bez reakcije na raspadanje države bilo bi 40 posto Hrvata i čak 64,9 posto Srba, koliko ih se uopšte ne bi angažiovalo u eventualnom novom sukobu koji bi vodio raspadu BiH. Što se tiče sadašnjih granica tek 28,5 posto građana BiH iz svih etničkih skupina želi živjeti u BiH u ovakvim postojećim granicama, a čak 71,9 posto Srba i 53,6 posto Hrvata želi živjeti u nezavisnom monoetničkom entitetu. Tek 36,7 posto Bošnjaka želi živjeti u BiH unutar postojećih granica, no isto tako nisu sigurni ni šta žele, jer samo 20,6 posto Bošnjaka želi živjeti u nezavisnom, bošnjačkom entitetu. U istraživanju se ističe kako bi čak 73 posto građana BiH iz sve tri etničke skupine preferiralo živjeti u zajednicama u kojima dominira njihov narod.
Nažalost, istraživanje je pokazalo kako samo 13 posto građana iz sve tri etničke skupine vjeruje kako je pomirenje moguće, dok opet 39,7 posto vjeruje kako je došlo do nekog pomirenja među narodima.“
-Pa ovo, pa ovo je… Dakle, da pojasnim sam sebi, Šulc će, Srbi i Hrvati bi se otcijepili, ali im se baš i ne da, a Bošnjaci bi nekako da prekroje unutrašnje granice, ali se ni njima ne da. Svi bi da žive u mononacionalnim zajednicama, ali im ni to nije prioritet. I ne žele se pomiriti. Pa mi ostajemo Ingmare! Ne znam kako ste to uspjeli! Briljantno!
-Čitajte, Šulc, čitajte, iznenađenje tek slijedi!
„Zanimljivo je i kako 17,7 posto građana Republike Srpske i samo 7,4 posto građana u Federacije BiH vjeruje kako će se prije EU raspasti nego što će BiH postati članica, a 11,8 posto građana RS-a i 5,1 posto u Federaciji BiH kako će se BiH prije raspasti nego postati članica EU-a.“
Čekajte, Ingmare, ovo mi nije baš najjasnije. Dakle, isti broj građana, gotovo isti, smatra da je otprilike podjednaka šansa da se raspadne EU i BiH? I jedni i drugi misle, bar po vašem istraživanju, da će prvo „pasti“ BiH, pa onda EU. Pa to i jeste logično.
-Ne, Šulc, zamalo ste pogodili. Oni, doduše sa malom razlikom, vjeruju da će se prvo raspasti EU, pa onda BiH. Ali, to je na nivou, khmmm, pa statističke greške. Šulc, koncentrišite se. Svejedno je ko će se prije raspasti – EU ili BiH.
-Kako to mislite?
-Mislim na papiru, na papiru, Šulc. U istraživanju, papir trpi sve, to bi valjda Vama iz PIC-a trebalo biti jasno! Pročitajte zaključak!
Letargični građani
„Građani u BiH su letargični što sprječava mogućnosti bilo kakve promjene. Takođe, su pasivni, osim ukoliko njihov život nije izravno ugrožen.Prisutna je kriza zajedničkog identiteta i svih nivoa društva što nikakve ustavne reforme ne mogu promijeniti, a velika većina osjeća da je njihov narod još ugrožen. Potpuno pogrešna percepcija uloge međunarodne zajednice. Budućnost je nepredvidiva.“
Knedla zastade u grlu starom njemačkom birokrati. Ne sviđa mu se ovaj pesimističan kraj. Ali, dobro je znao ovaj čovjek iz predgrađa Minhena da ne mora govoriti baš sve, posebno ne na kraju. Ostaviće nešto mladcu sa Sjevera da kaže.
-Pretpostavljam da Vam se kraj ne sviđa, Šulc, nadmeno će UN-ov nabrijani poletarac?
-Pa, da znate i da mi se ne sviđa, Šulc će. Prvo, ispada da mi ne radimo ništa bar u zaključku, a ako ćemo pravo, Ingmare, i čitavo vaše, nazovimo ga „istraživanje“ je opšte poznata stvar.
Ta, Ingmare, uz svo dužno poštovanje, ovaj tekst sugeriše da je narod na infuziji, ne, ne -da je narod na anesteticima, sad već nervozno sa bavarsko-engleskim poče Šulc. I znate šta – ovaj vaš izvještaj, ovo Vaše tobože „istraživanje“ samo će nas poslati kućama ili štaznam u Somaliju, Eritreju, Čad…
-Vidite, Šulc, prvo zbog poštovanja prema Vašim godinama saslušao sam Vas. Osjetio sam i uncu omalovažavanja u tonu Vašeg gasa. Ali nipošto ne potcjenjujte moje analitičke sposobnosti, niti statistiku mojih šefova u Ujedinjenim nacijama. Pogledali ste izvještaj i šta zaključujete, pitam Vas kao razumnog čovjeka.
-Ovdje neće biti rata, spremno će Šulc!
-Eh, vi dobri čovječe – ljudi ovdje ništa ne čitaju, ništa ne analiziraju, ne znaju ništa. Žive u svojoj kaci, u svojim zidovima, koje su izgradili na viševjekovnom antagonizmu, kompleksima, homofobiji, nacionalizmu. Na primitivizmu. Na krvlju natopljenom tlu. Pa, prije nešto više od decenije, klali su se, čovječe! Njihovi političari, smiješno, gomila sitnih lopovčića, igra svoju lokalnu “Igru prijestola”…Eventualno, pročitaju naslove po novinama, zajapureno će Ingmar.
-Pa?
-Pa, sami će promijeniti naziv istraživanja kad budu to dovoljno željeli! Daćemo im njihov naslov! Njihovo drugo poluvrijeme! I produžetke, ako treba. Sve dok ima promil krvi u ovim Dinarcima…Sve dok…Vidiš sami će oni promijeniti sve. Vidjećete, budite uvjereni u to, hektično će Ingmar.
Skandinavac se zaustavi. Maramicom obrisa bijele tačkice pljuvačke u uglovima usana.
-Pazi šta želiš, da ti se želja ne bi ostvarila, sjeti se stare kineske Šulc.
-A, sada ovo istraživanje pusti medijima, pa da vidimo kako se domoroci zabavljaju.
Šulc je par sekundi gledao papir na kome velikim masnim slovima piše PUBLIC OPINION POLL RESULTS ANALITICAL REPORT, a onda je pozvao sekretaricu
Prostorija je kao svih ovih godina ličila na betonski kavez sebičnosti i nezainteresovanosti.
Sutradan su svi lokalni mediji objavili istraživanje UN-ovih analitičara, sa naslovom Ujedinjene nacije predviđaju novi rat u Bosni
-Uskoro će kiša, hladniji dani. Zima dolazi, sjeti se Šulc maksime svoje omiljene serije koju mu je kćerka preporučila.
(likovi su namjerno izmišljeni, a podaci slučajno istiniti)
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar