-Kada se u nekoj zemlji čitava jedna zajednica bolesnika odluči na pokušaj kolektivnog samoubistva, onda to znači da je ljudima stvarno dogorjelo do noktiju – ukazao je Vlajki u današnjem saopštenju.
U Republici Srpskoj su to aktualno oni koji su, zbog bubrežne insuficijencije, vezani za aparate za hemodijalizu (barem) tri puta sedmično i po četiri sata za svaku seansu. Pritom rizikuju virusne infekcije, niski krvni pritisak, aritmije, dislokaciju venske igle što praktično znači smrt i još niz drugih komplikacija.
Ne mogu nigdje putovati gdje nema centara za hemodijalizu, pogotovo ne u inostranstvo gdje je taj tretman izuzetno skup za njihove džepove, a moraju sami kupovati i skupe lijekove. O psihološkim stanjima tih ljudi i da ne govorimo, upozorio je Vlajki.
Ocijenio je da, koliko god da su u vremenima između dvije dijalize sposobni za rad, oni su neosporno invalidi.
Vlajki je dodao da, ako taj štrajk potraje, naprimjer, sedam dana, teško da će mnogi od njih nakon toga ostati živi.
Udruženje hemodijaliznih bolesnika u RS-u još ranije je upozoravalo da nemaju priznat status invalida te da im je ukinita i naknada za tuđu njegu i pomoć zbog čega su dovedeni u tešku situaciju.
Međutim, resorni ministar Slobodan Stanić dosad nije mogao obećati pomoć ovim bolesnicima, jer nema predviđenih sredstava u budžetu za ispunjenje zahtjeva ovih pacijenata, kao ni da bez prethodnog stava nadležne komisije ne mogu dobiti status osobe s invaliditetom.
Jedan od članova Udruženja hemodijaliznih bolesnika u RS Aleksandar Radun kaže da su šokirani izjavom ministra te da bi trebao podnijeti ostavku.
Hemodijalizni pacijenti u RS-u zasad su odlučni da 4.septembra stupe u štrajk, jer su na to, smatraju, primorani da bi se izborili za svoj bolji status, o kojem dosad niko nije vodio dovoljno računa.