Anela kaže da je Zekrija umalo stradao jer je upao u vir. Krajnjim naporom uspio je da se uhvati za grane uz obalu i tako sačeka policiju. Anela se uhvatila za stijenu i policajci su najprije izvukli njega.
– Policajci su prvo prišli meni, ali ja sam rekla da prvo spasu Zekriju jer je bio počeo da se davi. Imali smo mnogo sreće. Majka, komšija i brat bili su na obali i desetak minuta nisu zvali policiju. Pozvali su je tek kada su posumnjali da ja više ne mogu da izdržim u vodi, a Zekrija se sve to vrijeme, koje je za mene bilo kao vječnost, borio s talasima Cijevne – priča Anela za Blic.
Njih dvoje su već tri godine u vezi za koju je rodbina saznala prije godinu i po. Od tada počinju Aneline muke jer su joj majka i brat zabranjivali da se viđa sa izabranikom svog srca. Razlog – on je katolik, a Anela muslimanka. Obe porodice izbjegle su iz Peći prije petnaestak godina i žive u naselju Konik.
– Uprkos protivljenju, viđala sam se sa Zekrijom. Toga dana šetali smo od izbjegličkog kampa na Koniku ka Cijevni, kada su nas vidjeli moja majka i njen komšija i blizak prijatelj. Pojurili su ka nama, a pridružio im se i moj brat. Osuli su kamenje na nas i mi smo na samoj obali odlučili da skočimo u hladnu rijeku – kaže Anela, koja već tri dana živi sa porodicom Kabašija u njihovom stanu na Koniku.
Ona je odlučila da se ne vraća svojoj porodici, već da ostane sa Zekrijom i uda se za njega.
– Još smo pod stresom, a kada se sve ovo smiri, vjenčaćemo se – kaže Anela.
Njih dvoje pričaju da je ih je komšija Aneline majke godinu dana stalno pratio, prijetio im i obavještavao majku.
– Kao da je agent, kao da ga je moja majka najmila da nas prati – priča Anela.
Više puta desilo se da majka dođe ispod prozora Kabašija i da prijeti Zekrijinom ocu Hađiju da će mu ubiti sina.
– Neko bi trebalo da odgovara zbog svih tih napada – kaže Zekrija, dodajući da je čak komšija Aneline majke došao u bolnicu gde su bili pošto su ih spasioci izvukli iz rijeke i vrijeđao ih.