Najjednostavniji odgovor bi sasvim sigurno bio zato što je u pitanju dobar osjećaj. Međutim, postoje ljudi kojima ovo objašnjenje nije dovoljno dobro i koji se bave proučavanjem anatomije i evolutivne istorije poljupca – ti ljudi se zovu filematolozi.
Do sada oni nisu uspjeli da daju krajnji odgovor zašto se ljudi ljube i kako je ono nastalo, ali su razvili nekoliko teorija i otkrili način na koji poljubac utiče na našu biologiju, piše B 92.
Veliko pitanje jeste da li se ljubljenje uči ili je ono instinktivno. Neki kažu da je u pitanju naučeno ponašanje koje svoje korene vuče od naših predaka kada su majke žvakale hranu i direktno je potom prebacivale u usta bezubih beba.
U prilog tvrdnji je u pitanju nešto što učimo ide i činjenica da postoje plemena čiji se članovi ne ljube.
Sa druge strane, pojedini stručnjaci smatraju da je u pitanju instinktivno ponašanje i u prilog tome ukazuju na ponašanje iz životinjskog svijeta.
Dok se većina sisara kao izraz naklonosti trlja nosem, pojedini radije koriste usne, poput ljudi. Bonobo majmuni koriste svaku priliku kao izgovor da razmijene telesne tečnosti putem usana. To rade nakon sukoba, kako bi utješili nekoga, kako bi razvili socijalne veze a ponekad to čine bez ikakvog povoda i razloga, baš kao i ljudi.
Danas, teorija koja je najprihvaćenija jeste ona koja tvrdi da se ljudi ljube kako bi došli u priliku da namirišu partnera i vide da li je on dovoljno dobar. Kada se naša lica spoje, naši feromoni počinju da „razgovaraju“ i razmijenjuju biološke podatke o tome da li će buduće potomstvo biti dovoljno jako i zdravo.
Žene podsvjesno preferiraju miris muškarca čiji su geni pojedinih proteina imunog sistema drugačiji od njihovih. Ovakvo poklapanje omogućilo bi potomku znatno jači imuni sistem i veće šanse za opstanak.