Aktuelnost odluke Tribunala u Hagu da oslobodi generale Gotovinu i Markača, optuženih za zločin protiv čovečnosti i povrede ratnog prava, nalaže da se razmotre odnos i preduzeti koraci Srbije prema radu Tribunala. Razmatranje rada Haškog Tribunala je izlišno ovom prilikom jer, na kraju, nakon skorog okončanja rada Tribunala u Hagu, ostajemo mi, susedi.
Od atentata na premijera Đinđića, sve vlade Srbije do danas, vraćaju se staroj politici prema Tribunalu, koja je sada samo uokvirena poštovanjem Ustava Srbije i deklarativnom osudom svih, ali nikada prvo i samo srpskih zločina. Srbija isplaćuje penzije osuđenima u Hagu, a babe-pobegulje, bivše borce koje je napustilo oružje, a i vojničko i političko dostojanstvo da se oglase na poziv zakona , slave huligani i branioci Kosova.
Kao i sve ostale države za koje je nadležan ovaj sud, Srbija stavlja svaku hašku presudu na apotekarsku vagu i pritom prednjači u vremenu i naporima posvećenim negiranju Tribunala. Nema veće od one nepravde učinjene Srbima. Antihaška paranoja izvor zla vidi u NVO sektoru, a predstavnik partije etničke manjine žonglira na žici čiji jedan kraj drži Hag (sa svojim saradnicima CIA, SAD, masonima, itd), a drugi Vlada (nebeske i napaćene) Srbije. Vojislav Šešelj predstavlja fenomen saradnje sa Tribunalom, kako u smislu njegove dobrovoljne predaje, mesec dana pre atentata na Đinđića, tako i u smislu straha ‘političke elite’ u Srbiji od njegovog skorog oslobađanja i povratka u Srbiju.
Odsustvo samosagledavanja i samokritike, odsustvo objektivnosti, zajedno predstavlja iščašenje vrednosti koje je prisutno u srbijanskom društvu. Racio je zamenjuje mitom, i eto nas kao žrtve urote zlih sila. Podseća li vas odsustvo sumnje u sebe na Miloševićeve devedesete? Ne, radi se o periodu od 2004. Srbija saradnju sa Haškim tribunalom otaljava, i koliko puta po 365 dana u godini je na tragu haškim optuženicima koji joj beže za stopu. Najtužnije je što mitom ošamućeni građani, to ne vide kao slabost svoju i vlasti već kao ujedinjenu moć izigravanja velikih sila. Korupcija cveta u partokratiji, a građani se hvataju za bačenu kosku mitskih priča. I to je dostojanstvo građana Srbije.
Odsustvu samokritike udvara se odsustvo osećanja za pravdu. Srbija pada u očaj selektivnog osećanja za pravdu. Hrišćani pale veštice, a zaboravljaju da očiste svoje duše. Biljana Plavšić govori kao razumna osoba u svojoj poslednjoj reči pred Hasudom i, nakon beogradskog dočeka iz Haga, povlači se sa političke scene i u Srbiji i u BiH. General Šljivančanin je odslužio utvrđenu kaznu, i danas izjavljuje da se svaki osuđenik, bez obzira na pripadnost etniji, raduje kada neko biva pušten iz haških okova, i podseća da je Srbija napravila pogrešne korake u vezi sa odnosom prema Tribunalu. Vlada najavljuje isključivo tehničku saradnju, a Vuk Jeremić uredno i sa puno pažnje zakazuje raspravu GS UN o Haškom Tribunalu na dan osnivanja NDH.
Vlada Srbije još nema jasan stav prema haškim optuženicima iz ‘svog resora’ osim onoga koji ih određuje kao građane Srbije. Teško je pregledati i očistiti svoje dvorište. Umesto toga, Srbija se zavidno bavi gledanjem u tuđa dvorišta i hrani svoju paranoju.
Srbija je mirno prihvatila navode odluke svojeg suda o ubistvu dva vojnika na Topčideru, kako ne bi odali tajnu o skrivanju haških optuženika. Ko je obavestio, osim zaspalih dnevnih novina u Srbiji, o grešci u optužnici Haga protiv Gotovine i kompanije, koja je u stvari, bila namenjena Tuđmanu? Da li se iko do sada pozabavio ovim pitanjem? I kako to da se izjava omražene tužiteljke Del Ponte slavi na naslovnu stranu novina, onda kada se ona gnuša nepravdi učinjenoj Srbima? I zašto je Srbija razočarana i konsternirana odlukama suda koji u duši ne priznaje?
Da li se misli da je saradnja sa Tribunalom izolovana od napora da se zemlja reformiše u savremeno građansko društvo? Od slinih patriota, Srbija je nemoćna i sama. U ćorsokaku, koji ne vidimo jer u njega ni ne gledamo. A u Krnjači su još uvek izgnani u Oluji, kao znak patriotizma i dušebrižja vlasti prema žrtvama. U posetu im dolaze Tribunal, sa pozivima za svedodžbe, i novinari, uoči ‘petog osmog’.
I seti li se iko da na kalendaru, pre Oluje, stoji Srebrenica? Mladić odgovara po komandnoj odgovornosti. Ovih dana odjekuju izjave čelnika Srbije i do Srbije, da se Srebrenica nije desila. Raspamećeni smo odlukom u slučaju Gotovina, a zaboravljamo na ogorčenje Bošnjaka po odluci o Srebrenici. Hoćemo li moći ikada da, sa ovim nasleđem nelogičnosti i selektivnosti u razmišljanju i postupanju, pogledamo svoje postupke i trudimo se da postanemo bolji nakon što nas prođe osećanje sramote?
Potičem iz vojvođanske porodice koja je bila svedok nekoliko izbeglištva i migracija, i sama je jednom došla u Vojvodinu. Iako ponosna na multikulturalnost u Vojvodini, sramota me je malograđanskog nasleđa deobe na ‘starosedeoce i dođoše’. Ta podela, uz pijetet prema svima onima koji su došli u Vojvodinu kao ljudi pod Olujom, predmet je moje borbe za jednakost i pamćenje žrtava. Ako zaista želimo da izrazimo svoje saosećanje prema žrtvama i spasenima u Oluji, one izbeglice koje su u Hrvatskoj ili Bosni ‘ostavili biblioteke od po najmanje tusuć knjiga’, a u Srbiju dolazili sa drvnom građom za preprodaju, benzinom i kradenim veš mašinama, moramo staviti tamo gde im je mesto, na margine društva, sa nacionalizovanim kapitalom koji dolazi od ratnog profiterstva. A ljudima iz Krnjače pomoći da žive u dostojanstvenom kućnom ambijentu, za početak.
I, kao najvažnije, nemojmo zaboraviti da pojedinci nose svoje, utvrđene i neutvrđene odgovornosti i kazne za ratna zlodela, da Haški tribunal neće postojati za sto godina, ali će postojati naša društva, nadam se u budućnosti bez konflikata. U cilju povratka dostojanstva, vreme je da svako društvo koje je proizišlo iz ratova 90-ih, radi na ustanovljenju i poštovanju društvenih vrednosti, i da se svako od nas pozabavi samim sobom. Razmislimo o našem odnosu prema ratu, prema miru, ali iskreno, sa istim aršinima, i bez gledanja preko komšijinog plota.
Autorka je stručnjak za borbu protiv korupcije, radila je kao pravna savetnica u Misiji OEBS na Kosovu
Tekst preuzet sa portala Danas.rs