Zamjenik tužitelja za ratne zločine Bruno Vekarić pojasnio je,
gostujući na RTS-u, da je taj svjedok, inače bivši pripadnik OVK-a,
obučavan u specijalnom kampu u Albaniji.
“Obuke su se vršile na sjeveru Albanije za različite djelatnosti, između
ostalog i za medicinske intervencije. Oni su njemu tamo rekli da se
obučava jer se može dogoditi da netko od zapovjednika OVK strada na
bojištu i da treba naučiti presađivati ljudske organe. Nije mu rečeno
kako se radi o kaznenom djelu”, napomenuo je Vekarić, piše index.hr
U svom svjedočenju, koje srbijansko tužiteljstvo smatra ključnim za istragu o
trgovini organima, zaštićeni svjedok je objasnio kako je vršena obuka
za transplantacije i naveo da su se učili na plastičnoj lutki u kojoj su
bili plastični ljudski organi.
“Zašto smo to učili? Pa zato što je u to vrijeme bilo tenkova,
helikoptera, srpske policije i srpske vojske posvuda, pa nije bilo
mogućnosti da se ljudi odvedu u javnu, gradsku bolnicu, jer je bila samo
jedna bolnica i nije bilo druge, pa smo, kako smo znali i umjeli,
morali raditi sami. Počeli smo obuku kada je liječnik, sada poznat u
svijetu i na Kosovu, pričao kako se izvodi transplantacija. Kako se vadi
srce iz tijela i kako se ono vakuumira u jednu plastičnu kutiju”, naveo
je svjedok.
Vađenje srca
“Doveli su jednog mladog momka, imao je negdje oko 19-20 godina, bio je
vezan, bio je zatvorenik. U tom trenutku sam primijetio da on nije
vojnik OVK, i naravno nisam imao pravo pitati jer sam bio mlad, a tu je
bilo nadređenih. Oni su mu skinuli poveze i dva vojnika koji su ga
doveli, uhvatili su ga i stavili na klupu. Postavili su ga na klupu,
kako se inače postavlja u položaj pacijent. Zatim su zvali drugu dvojicu
da mu drže noge kako se ne bi micao”, započeo je svoje šokantno
svjedočenje zaštićeni svjedok.
“Dali su mi skalpel. Počela mi je muka, gađenje. Kad kažem muka, mislim
od te jedne situacije kao ružan san, noćna mora, beskrajna. I sada se
sjećam toga, i u tijelu i u mislima mi se ponovo javlja taj osjećaj.
Rekao mi je što trebam učiniti, da napravim jednu liniju, da ga izrežem,
da napravim operaciju jednom ravnom linijom, rezom, od početka grkljana
do kraja rebara. Prije nego što smo to učinili, ovaj poznati doktor
donio je jednu kutiju. U toj kutiji su bile gaze i jedna bijela staklena
boca, iz koje se osjetio miris alkohola”, ispričao je svjedok.
Prema njegovim riječima, nakon što su očistili taj dio tijela, nadređeni
mu je rekao “Počni, nemamo puno vremena”. Međutim, svjedok kaže da je
primijetio kako se ne radi o Albancu.
“A kako sam to primijetio? Pa tako što kada sam mu se približio, on se
otimao, i oni koji su ga držali morali su ga čvršće držati. Počeo je
zapomagati, prizivajući boga, moleći ‘Bože, nemojte me zaklati, nemojte
me ubiti!’“, rekao je svjedok.
“Lijevu ruku sam stavio na njegove grudi i krenuo sam rezati. Kada sam
stigao do dolje, krv je počela curiti. On je počeo vrištati da ga ne
koljemo, ne ubijemo, tu je izgubio svijest. Ne znam je li izgubio
svijest ili je umro. Ne znam, jer nisam bio pri sebi”, naveo je
zaštićeni svjedok.
“Bio sam jako prestravljen. Jedan od liječnika je zaboravio štipaljke za
‘vene’, da ne krvari iz njih. Uzeli smo najlon i podvezali dijelove
tijela. Kada sam primio srce u svoje ruke ono je i dalje podrhtavalo.
Stavio sam ga u kutiju koju je ubrzo donio poznanik liječnika”,
nastavlja svjedok.
Jedan od visokopozicioniranih starješina mu je rekao: “Svaka čast,
pozlatilo ti se, takvi vojnici nam trebaju na Kosovu”, “Samo tako ćemo
pobijediti” i rekao mu je da uzme kutiju u koju su stavili srce i da je
stavi u vozilo.
“Tada sam znao za taj frižider i znao sam što je u njemu, mislio sam da
će to biti za jednog starješinu kojeg smo dovezli u vojnu bolnicu, ali
nam je on umro na putu, pa sam mislio da će to ići u Tiranu, ali ne,
nije se tako dogodilo”, ispričao je svjedok.
Prema njegovim riječima, nastavili su put za Rinas, tj. za aerodrom u Rinasu.
“Kada smo stigli, kada su se otvorila vrata aerodroma, dočekala nas je
albanska vojska u uniformama. Tu smo vidjeli jedan avion. Iz tog aviona
je izašlo jedna osoba, zgodna osoba, imao je kratku bradu, ali nije bio
naše vjere, nije bio Albanac. Tamo sam vidio tursku zastavu. Shvatio sam
o čemu se radi, da se radi o biznisu. O trgovini organima. Prodaji. Ne
radi se o idealima koje sam ja imao, već o nečemu ružnom”, završio je
svoju potresnu ispovijest svjedok.