Vjerovatno mnogi misle da kada je smak svijeta u pitanju,
ekonomska
pitanja ne bi trebalo da imaju nikakvu ulogu, jer bi ljudi na taj dan
imali druge brige. To je tačno u slučaju iznenadnog, razornog potopa.
Ali ako vjerujemo da se ovaj dan tačno može odrediti, onda su stvari
malo drugačije.
Јedan takav dan mogao bi biti 21. decembar ove
godine, dan koji majanski kalendar smatra danom smaka svijeta. Za mnoge
je ovo prilično zabavno, ali ima i onih koji čvrsto vjeruju da je to taj
dan.
“Vjera u ovaj dan imala bi ogromni ekonomski uticaj i to
pozitivan. Manje bi se brinuli o kursu španskih desetogodišnjih
obveznica, jer se sve obveznice sa rokom dospijeća, dužim od šest
mjeseci, više ne bi servisirale. Svjetska dužnička kriza je odjednom
gotova, a usput je i evro spasen. Angela Merkel izlazi pred medije
pripisujući ove rezultate svojoj anti-kriznoj politici”, piše list.
Istovremeno,
dolazi do najvećeg ekonomskog buma svih vremena. Banke konačno daju
kredite, niko se više na brine o dugoročnoj likvidnosti i pravilima o
sopstvenom kapitalu. Svijet ide u kupovinu do besvjesti. U Kini dolazi
do dugo očekivanog prelaza sa investiranja na privatnu potrošnju, jer ko
još dugoročno investira ako nam je ostalo još samo šest mjeseci? A ni,
navodno, tako konzervativni njemački potrošači ne mogu se više
zaustaviti u namjeri da počiste rafove prodavnica elektronske opreme.
“Ali
avaj, sa bumom se vraća i stari njemački strah, koga se još uvijek
plaše više od smaka svijeta – strah od inflacije. Cijene višestruko
rastu kako bi se skokovito rastuća potražnja dovela u ravnotežu sa
ograničenom ponudom”.
Ako nam centralna banka ne bi pokvarila
planove dizanjem kamate došlo bi do odmrzavanja kreditnog tržišta. Iz
negativnog začaranog kruga u kome se trenutno nalazi južna Evropa nastao
bi pozitivan razvoj: opadajuće kamatne stope i veći rast naizmjenično
se smenjuju.
Poslanici njemačkog Bundestaga ne moraju više da
prekidaju svoje godišnje odmore kako bi glasali o paketima pomoći. A
Angela Merkel tvrdi da je sve ovo baš tako bilo isplanirano i dobija sa
apsolutnom većinom predstojeće parlamentarne izbore.
Smak svijeta
je ultimativno rješenje evro krize, pod uslovom, da veliki broj ljudi
vjeruje da će se on dogoditi i do smaka svijeta zapravo ne dođe. Da bi
se sve gore navedeno ostvarilo, potrebno je da se ispune oba ova uslova.
Ali pošto veliki broj ljudi vjeruje u daleko nevjerovatniju bajku da se
velike države mogu štednjom izvući iz krize, čini se da plan u vezi sa
najavljenim smakom svijeta i nije tako čudan, “mudruje” Špigl.