Dvije sedmice nakon političkog zemljotresa u Grčkoj, Srbija je registrovala snažan potres – dotadašnji predsjednik Boris Tadić poražen je na izborima u nedelju od bivšeg ekstremnog nacionaliste.
Izbori mogu izgledati kao lokalna srbijanska stvar, ali to bi moglo prerasti u regionalni i evropski problem. Osim drame oko Haškog tribunala za ratne zločine, regija Balkana već godinama ne dobija pažnju javnosti. Ali nekoliko najznačajnijih političkih i ustavnih problema ostaju neriješeni. A štetan uticaj recesije i krize u Eurozoni prijeti da pogorša neke od tih neriješenih pitanja.
Potres zbog izbornih rezultata osjetio se daleko van Beograda jer je novi predsjednik, Tomislav Nikolić, nekada bio odani sluga i imenovani nasljednik Vojislava Šešelja – samoproglašenog lidera zloglasnog Srpskog četničkog pokreta – kojem se sudi u Hagu od 2007. godine.
Nikolićeve pristalice ističu da je od njegovog javnog razlaza sa Šešeljem 2008. godine, on odlučno išao proevropskim putem i odbacio beskompromisni nacionalizam koji je obilježio njegovu ranu karijeru. Međutim, iako je Bosna i Hercegovina već u političkom haosu, situacija bi bila još gora kada bi vjetrovi nacionalizma duvali od njenih susjeda. Jednako tako, nezavisnost Kosova ostaje sporno pitanje, gdje vodeće zapadne sila priznaju nezavisno Kosovo, ali se Srbija i Rusija tome protive.
Posljednjih mjeseci, visoki predstavnik EU, Cathy Ashton, i njen diplomatski tim postigli su stabilan napredak u zatvaranju jaza između Beograda i Prištine. Ali kada bi predsjednik Nikolić insistirao na tvrdolinijaškom stavu po pitanju Kosova, onda bi sav dosadašnji trud mogao propasti. Ulog je visok.
Ironično, Tadićev neočekivani gubitak na izborima ne odražava povratak nacionalizma među srbijanskim glasačima. Radi se o tome da su glasači na ovaj način kaznili vladu, predvođenu Demokratskom strankom (DS), tokom čijeg mandata je zabilježen katastrofalan ekonomski pad. Nezaposlenost je sada oko 25%, a u januaru se američka kompanija US Steel povukla iz Smedereva, metalurgijskog kompleksa na koji otpada 14% izvoza Srbije i od kojeg zavisi oko 200,000 Srba, direktno ili indirektno.
Srbijanska urbana srednja klasa, razočarana ekonomskim neuspjehom i nizom velikih korupcijskih skandala, suzdržala se od glasanja. Najveće iznenađenje bila je Nikolićeva pobjeda protiv Tadića u Beogradu, gdje je najviše liberalnih Srba. Sada političari van Srbije napeto iščekuju dalji razvoj događaja. Hoće li Nikolić dopustiti da njegove nekadašnje predrasude prevladaju i ugroze stabilnost u regiji?
U skorijoj budućnosti, mala je vjerovatnoća da će se to desiti. Zapad, SAD, Britanija i naročito Njemačka ulažu značajne diplomatske napore da ubijede Nikolića da prije svega raskrsti sa Šešeljem, tvrdeći da će, ukoliko ne prigrli Evropsku Uniju, uvijek biti marginalna figura. U njegovim prvim komentarima za medije, Nikolić je izjavio da je Njemačka najvažniji politički saveznik Srbiji”, šte je posebno iznenađujuće obzirom da je Angela Merkel upozorila Srbiju veoma javno da mora smekšati svoj stav po pitanju Kosova ili nikada neće postići svoj primarni politički cilj – članstvo u EU.
Nadalje, Nikolić kao predsjednik ne postavlja vladu – on samo poziva lidere najvećih stranaka u parlamentu da pokušaju formirati vladu. Njegov SNS je najveća stranka prema parlamentarnim izborima koji su se održali dvije sedmice prije drugog kruga predsjedničkih izbora, ali će im biti teško da nađu odgovarajuće koalicijske partnere. Sada postoji velika mogućnost da će Boris Tadić postati premijer na čelu koalicijske vlade. Popularan termin u Beogradu je “kohabitacija”, koja će smanjiti mogućnost bilo kakvih dramatičnih zaokreta na desno.
Međutim, Nikolićeva pobjeda, u kombinaciji sa uznemirujućim porastom populizma u Mađarskoj, koja graniči sa Srbijom, trebalo bi da bude zvono za uzbunu za EU. Kriza u Eurozoni praćena je jačanjem nacionalističkih, pa čak i fašističkih stranaka u većini evropskih zemalja. Uz visoke stope nezaposlenosti i siromaštva, balkanske zemlje podložne su ovoj podloj bolesti. Zaista, moglo bi se tvrditi da su glasači na Balkanu zaslužni što su do sada odolijevali iskušenju nacionalizma.
Ali kako privreda bude dalje propadala (kako se predviđa), iskušenje za nacionalističkim rješenjima biće sve veće. Bosna, Srbija, Kosovo i Makedonija još uvijek se bore sa teškim pitanjima političkog identiteta i stabilnosti, što bi se tek moglo pogoršati. To je još jedan veoma dobar razlog za evropske lidere da se suoče sa krizom i stimulišu ekonomski rast.
Tekst preuzet iz The Guardian. Za BUKU prevela Milica Plavšić.