Šestorka se sastaje po luksuznim hotelima, restoranima, izletištima,
uvijek u nekom od bisera netaknute prirode. Za takve umne kapacitete i
konstruktivne planove koje donose iz sastanka u sastanak, svjež zrak je
neophodan i gotovo presudan. Nekad im strendžeri plate sastančenje u
nekoj od stranih zemalja. Tada su nenadjebivo sretni kao osnovnoškolci
na prvoj ekskurziji i bacaju cijele-pole za odluku tko će s kim spavati.
Nakon žderačine svi se poredaju u stav mirno sa rukama na junačkom
međunožju i u okno okupljenih kamera, kao i u oči naroda, ponove istu
rečenicu da se ništa nisu dogovorili. I da će se što prije dogovoriti o
sljedećem dogovaranju na kojem ništa neće dogovoriti.
Care, samo pare!
Jučer se po stoti put nisu usuglasili oko državnog proračuna, čiji je
prijedlog opet danas na glasovanju u Parlamentu. Prijedlog proračuna na
2012.godinu. Nema veze što smo pola te godine već odgulili, osiromašeni i
bijedni. Budući da je ovo zemlja neočekivanih zapleta i nikad nikakvih
raspleta, sasvim smo navikli na lude scenarije kojih se ne bi posramili
niti najveći majstori komedije. Tako je odbijanje Sulejmana Tihića da se
usvoji ovakav proračun dovelo SDA na rub izlaska iz Vijeća Ministara i u
satirični momenat da im se kači želja za rasturanjem zemlje na rever, a
Dodik i Čović (kojima je u cilju da se usvoje makar kakve pare, jer
pare su pare, moj jarane..) postadoše iznimni ljubitelji države,
konstruktivni duet koji predano radi na prosperitetu budući da su svim
srcem patriotskim za predloženi proračun.
A Veliki Zlatko Lagumdžija, neprevaziđeni socijalist i još veći
demokrata? Taj nit’ se javlja, nit’ piše. Vraćanje duga za dugo mu
sanjanu fotelju u Ministarstvu vanjskih poslova, dovelo ga je u poziciju
Dodikove podguzne muhe koja danas klima glavom u znak odobravanja svega
i svačega, koja maše lepezom hladeći Mileta po potrebi i smije se
zatelebano na sve njegove fore. Autistični sebičnjak dokazao je da može
pojesti svako servirano govno u zamjenu za pozlaćenu funkciju uglavljenu
na vratima svog ureda. Onih tisuće naivaca-glasača što su vjerovali u
tu najupakiraniju političku ublehu posljednjih godina više nikome u
bahatom i vlastožednom SDP-u nisu važni.
Nema veze, to je samo Audi
Oni, pak, drugi glasači, simpatizeri hodajućeg marifetluka zvanog HDZ
BIH, jučer su dobili još jedan šamar posred ionako izubijane face.
Dragan Čović kupio je Audi A8 vrijedan 140 tisuća eura. U materijalnoj
situaciji u kakvoj se nalazi većina građana ove zemlje taj je iznos
zabolio čekanjem na sve neisplaćene plaće, suzama svakog roditelja koji
pokušava da što normalnije skrpi dan za hranu svoje djece, očajem svih
bolesnih koji iščekuju makar kakvu donaciju koja bi ispunila nadom
njihove posivjele živote.
Džaba, Šestorka mora imati bolide kakvi dolikuju mafijašima tog kalibra.
Takvi su zapravo sindromi branjenja ovog i sličnih pothvata među
njihovim političkim podanicima. U šta smo se to pretvorili? Dokada ćemo
gledati šutke kako se s našom stvarnošću igraju najlošiji od nas? Šta
ima veze ako ga je kupio za službene potrebe, od naših para, para
poreznih obveznika? – upitat će jedan od debila i dodati kako želi da
njegov politički predstavnik bude reprezentativan. A dosad se đirali u
nereprezentativnim autima, šta li. Ne želim da baštinim išta zajedničko s
onima kojima ovakve stvari nimalo ne dotiču srce. Koji u tom trenu ne
pogledaju svog oca koji se zadnjim snagama bori da strahote kućnog
budžeta ne osjete njegova djeca. Koji se u tom trenu ne sjete svih onih
kojima je 140 tisuća eura ili nekakav veći ili manji iznos kojeg su
iskeširala ostala Petorica, nedosanjani san koji bi im mogao pomoći da
pobjede opaku bolest koja im kida organe.
Znate li tko je Anamari Šafradin, Mirza Mehinović i Gabriela Panić?
Dvije divne djevojčice i jedan sjajan mladić koji trenutno vode najteže
bitke za svoje živote. Šestorka vozi blindirane automobile sa
zatamnjenim staklima koji ih distanciraju od ovih teških, ljudskih
sudbina i mogućnosti da im neko na semaforu hrakne u lažljivu facu.
Ali da, Šestorka se niti ne zaustavlja na semaforu. Oni imaju pravo
prvenstva u svemu nad našim životima. Naše je postojanje u Bosni i
Hercegovini olimpijada slijepih na pozornici gluhih. Mi smo mehanizam
zakočen u vječnom čekanju boljeg sutra koje ne dolazi, dok se paralelno s
našim problemima, konstruktori istih, bogate. Šestorka je zaista dobila
šesticu kad je dobila ovakve nas.
(karikatura: Nina Hadžić)
Vezani Tekst : Vozni park bh političara iz snova