Koliko ste puta bili iznervirani činjenicom da je Vašim političarima dobro, da su njihove nekretnine bolje, ljepše i skuplje od Vaših, da posjeduju ušteđevinu u visini vaših desetogodišnjih primanja? E pa, više se nećete nervirati.
Naime, Sud BiH, odnosno njegovo apelaciono upravno Vijeće, zabranilo je Centralnoj izbornoj komisiji BiH da na svojoj internet stranici objavljuje skenirane izjave o imovinskim kartonima kandidata i izabranih političkih zvaničnika. Na ovaj način, javnosti će biti uskraćeni podaci o imovinskom stanju političara i funkcionera koji su ranije bili dostupni na internetskim stranicama Centralne izborne komisije.
U svojoj prvoj reakciji, predsjednik CIK-a BiH Branko Petrić izjavio je da je ova institucija dovedena u paradoksalnu situaciju, jer ne znaju kako će dalje raditi.
”Zakon imperativno nalaže CIK-u BiH da mora da obelodani podatke koje su kandidati naveli u svojim imovinskim kartonima. S druge strane, Sud BiH svojom posljednjom odlukom to zabranjuje”, rekao je predsjednik CIK-a, te dodao kako je Sud BiH u dva navrata donio sasvim različite odluke o istom pitanju. Prvo je poništio odluku Agencije za zaštitu ličnih podataka, kojom je CIK-u zabranjeno da objavljuje skenirane izjave o imovinskom stanju, da bi sada donio potpuno suprotnu odluku.
“Predložićemo ili da se ukinu te zabrane ili da se mijenja zakon o zaštiti ličnih podataka u smislu da svi oni koji se kandiduju automatski daju saglasnost na objavljivanje imovinskih kartona, odnosno podataka o imovini kojom raspolažu”, rekao je Petrić.
Svrha zakona koji omogućava objavljivanje podataka o imovinskom stanju političara jeste da se javnosti da na uvid čime raspolažu predloženi kandidati i, naravno, da se njihovo stanje može uporediti nakon što izabranim funkcionerima istekne mandat.
Kolika je moć medija i javnosti kada se otkriju sumnjive radnje u vezi sa finansiranjem političara najbolje pokazuje primjer mladog i perspektivnog Stanislava Grossa, bivšeg prvog čovjeka Vlade Češke Republike, koji nije znao objasniti javnosti kako je došao do stana u vrijednosti od 150 hiljada evra. Nakon ogromnog pritiska javnosti, a prije svega medija (najtiražniji češki dnevni list Mlada Fronta Dnes ga je i razotkrio u svojim tekstovima), te nevladinih organizacija poput češkog ogranka organizacije Transparency International, Gross je morao podnijeti ostavku na funkciju premijera. Danas ga se Česi gotovo i ne sjećaju.
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine ima zakonsku obavezu da omogući da obrasci koji sadrže izjave o imovinskom stanju političara budu dostupni javnosti i ona je tu obavezu jedino mogla izvršavati objavljivanjem izjava o imovinskom stanju na svojoj internet stranici.
Ipak, CIK je dolazio u sukobe sa državnom agencijom za zaštitu ličnih podataka,jer je, prema mišljenju ove agencije, prilikom objavljivanja podataka moglo doći do njihove zloupotrebe. Prema mišljenju Petra Kovačevića, direktora ove agencije, a kako prenosi Press, objavljivanje imovinskih kartona na službenoj internet stranici, sa potpisima političara i adresama stanovanja, “omogućava brojne zloupotrebe, kao što su mogućnost skeniranja potpisa, pljačke, razbojništva, ucjene i slično”.
Godinama unazad, javnost se, objavljivanjem imovinskih kartona, upoznaje sa imovinskim stanjem domaćih političara ali, budimo realni, za imovinske kartone niko i ne mari, osim ponekog medija. Konkretne konsekvence po političare nisu ni zamislive.
Ipak, prema riječima naših sagovornika, zabrana Suda da se objavljuju imovinski kartoni je nedemokratska i bez presedana.
Iz organizacije Transparency International BiH upozoravaju da se kao takva, sudska odluka mora poštovati, ali da je ona u potpunoj suprotnosti sa samom svrhom imovinskih kartona.
”Ovim će se otkloniti bilo kakva mogućnost nadzora nad bogaćenjem javnih zvaničnika”, rekla nam je Ivana Korajlić, portparolka ove organizacije.
Sa druge strane, upozorava Korajlićeva, CIK BiH nema nadležnosti za provjeru tačnosti imovinskih kartona, a kada se oni prestanu objavljivati, izgubiće svaku svrhu, jer se tek tada ne može očekivati od zvaničnika da će biti iskreni u popunjavanju imovinskih kartona.
”S obzirom da je ova odluka konačna, jedini način da se ponovo uspostavi uvid u imovinske kartone jesu izmjene zakonskog okvira”, poručila je za BUKU Korajlićeva.
Organizacija Centar za humanu politiku iz Doboja godinama istražuje korupciju i kao takva postala je prepoznatljiva javnosti u BiH. Ova organizacija je prilikom istraživanja problema prijavljivanja i objavljivanja podataka o imovini političara tražila od Centralne izborne komisije i drugih institucija da se, osim objavljivanja imovinskih kartona, objave pregledni i uporedivi podaci o imovini političara, da se vrši provjera prijavljene imovine i da se lažno prijavljivanje imovine sankcioniše doživotnom ili višegodišnjom zabranom kandidovanja na izborima i vršenja javne funkcije.
“Trebalo bi obavezno provjeriti da li sudije Apelacionog vijeća Suda BiH, koje su donijele ovu nedemokratsku odluku, još žive u prošlom vijeku i da li poznaju i priznaju postojanje internet tehnologije”, kaže Momir Dejanović, predsjednik Centra za humanu politiku.
Dejanović dodaje kako je očigledno da se i u ovom slučaju radi o zaštiti interesa političke klase, kojoj pripadaju sudije i zaposleni u agencijama.
”Ovo je samo nastavak udara na demokratske temelje i prava građana, koji je započeo uzurpacijom javnih emitera i kontrolom većine privatnih medija”, kaže Dejanović za BUKU.
Milkica Milojević, predsjednica Udruženja BH novinara, smatra da je odluka Suda BiH “udar ne samo na zakon, nego na temelje demokratije i na zdrav razum”.
”Čak i ranija praksa, da se objavljuju izjave o imovinskom stanju, bila je manjkava, jer su političari izjavljivali šta su htjeli i kako su htjeli, a niko nije bio ni nadležan ni zadužen da te navode provjerava”, rekla je za BUKU Milojevićeva.
Ona dodaje da je odluka da se imovinski kartoni političara ubuduće ne objavljuju zapravo “legalizacija i legitimizacija sile i opštenarodne pljačke”.
Prema mišljenju Berislava Juriča, glavnog i odgovornog urednika portala Bitno.ba ovaj slučaj bi se mogao tumačiti kao kršenje Zakona o pristupu informacijama, iako se govori da će se naći neka zlatna sredina da to ne bude tako.
”Mislim da bi objava imovinskih kartona trebala biti temelj povjerenja u političare. Oni su javne osobe, oni bi trebali biti uzor građanima koji su im dali povjerenje i ne bi se trebali sramiti onoga što imaju”, kaže za BUKU Jurič.
Jurič ističe da bi se političari trebali plašiti objavljivanja imovinskih kartona, ali da to kod nas nije tako.
”Podsjećam da su neprimijećeno prošle razne analize onoga što su prigrabili pojedini političari tijekom svojih mandata. Podsjećam i da je, primjerice, nedavno Zlatko Lagumdžija prešutio da je vlasnik zemljišta u Trebinju, ali za takve propuste nema sankcija”, dodaje Jurič.
“Koliko ozbiljno političari shvaćaju imovinske kartone i koliko se odgovorno odnose prema tome govori i podatak da je ministar sigurnosti, Sadik Ahmetović, napisao da posjeduje prodanog golfa. A prema podacima koji se odnose na dopremijera i ministra financija BiH, Nikolu Špirića, ispada da je za vrijeme produženog premijerskog mandata postao bogatiji samo za tri garaže”, zaključuje urednik portala Bitno.ba.
Milkica Milojević se slaže kako se iznošenja podataka o imovini političara, nažalost, niko ne plaši, jer su se najmoćniji političari “toliko osilili da su zaboravili šta je i strah i stid i odgovornost”.
“Ipak, objavljivanje takvih podataka bi, eventualno, moglo ‘nažuljati’ samo one koji su morali ‘otkidati od usta’ da za mandata kupe avion, pola stambene zgrade u Londonu i tri vile na Dedinju, plus kćerki i sinu po stan u Parizu, supruzi BMW za pijace, a zetu savjetničko mjesto”, zaključuje za naš magazin predsjednica Udruženja BH novinara.
Iz Centra za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva, koji u svojim istraživačkim poduhvatima koriste podatke o imovinskim stanjima političara, kažu za BUKU da su apsolutno protiv zabrane objavljivanja imovinskih kartona političara, jer ”bez obzira na svoje nedostatke, oni su jedini lako dostupan izvor informacija o imovini političara za građane i novinare”.
Kartoni su, kažu u CIN-u, solidan material za dalja istraživanja o imovini političara, koji novinari CIN-a upoređuju sa podacima iz drugih zvaničnih izvora kako bi otkrili nepodudarnosti. “
“Dokazali smo da pojedini političari nisu prijavili sve prihode, nekretnine, dionice, a naši tekstovi o tome izazvali su frustraciju kod političara, te su neki od njih dopunili svoje imovinske kartone sa podacima o imovini koja je nedostajala”, rekao je za BUKU Azhar Kalamujić, urednik CIN-a.
Kalamujić dodaje kako je CIN ponudio rješenje problema. Na svojoj stranici, u ljeto prošle godine, objavili su sve imovinske kartone političara u kojima su prethodno izbrisali potpise političara, podatke o njihovim adresama, matične brojeve, kao i brojeve bankovnih računa koje su prijavili neki od njih. „Na ovaj način smo ispoštovali Zakon o zaštiti ličnih podataka i omogučili građanima da u kontinuitetu imaju uvid u imovinu političara”, rekao nam je urednik ovog Centra.
Prema njegovim riječima ovo nije jedini pokušaj vlasti da zabrane pristup informacijama o imovini političara. Blokade pristupa javnim podacima postaju sve češće i sve je više institucija koje odbijaju da daju javne podatke i dokumente. Kao primjer Kalamujić je izdvojio Upravu za geodetske i imovinskopravne poslove u RS koja već gotovo dvije godine sprječava novinare CIN-a da ostvare uvid u zemljišno knjižne dokumente političara.
Većina naših sagovornika slaže se u jednom – na djelu je klasičan sukob nemoćne javnosti, koja ima pravo da zna čime raspolažu lica sa izbornih lista, s jedne strane, i moćnih političara, s druge. Takva javnost, nemoćna i letargična, ne može učiniti ništa da se drastično mijenjanje imovinskih kartona političara kazni, dok nedodirljivi političari imaju potpunu sigurnost da će i dalje ostati nedodirljivi. Sada im je to Sud BiH konačno i legalizovao. Građanima preostaje jedino da i dalje uživaju u blaženom neznanju.