Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, našli se u kafani članovi neonacističkog Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa, pa raspravljaju o Adolfu Hitleru i njegovim dobrim i lošim potezima. “Ne kažem ja da Hitler nije griješio, imao je on bezbeli i pogrešnih poteza”, zaključio je raspravu jedan ćelavi iz Živinica. “Planirao je da pokori i etnički očisti svijet, istrijebi Židove, Cigane, niže rase i pedere, pobio je šezdeset miliona ljudi i u koncentracionim logorima likvidirao šest miliona Židova, ali oni imbecilni brčići su mu bili brate čista katastrofa.”
Pročulo se, eto, da i u Bosni i Hercegovini, kao u svakoj civiliziranoj zemlji, postoji ilegalna neonacistička organizacija. Srbija ima zabranjeni ekstremni Nacionalni stroj i svu silu četničkih, nedićevskih i ljotićevskih profašističkih udruženja, Hrvatska ima ekstremne ustaške gerilce i jednu pravu pravcatu neonacističku stranku u parlamentu, Hrvatsku čistu stranku prava, samo Bosna i Hercegovina nije imala svoje neonaciste. Razlog je bio jednostavan i shvatili su ga odmah na početku svog prvog sastanka: za razliku od svih drugih civiliziranih država s neonacističkim pokretima, Bosna i Hercegovina ima tri jednakopravne i konstitutivne nacije. Tri nacije, naime, mogu biti prilično komplicirana i visoka prepreka za nekoga s idejom nacionalnog jedinstva i supremacije. Lako je Nijemcima: Ein Führer, Ein Reich, Ein Volk. Hajde ti napravi moćan Reich s motom “jedan vođa, jedna država, tri naroda”.
Problem su bosanski neonacisti najprije pokušali riješiti na bosanski način. Revolucionarni nacistički koncept “Tri vođe, tri države, tri naroda” bio je genijalan, ali imao je jedan nedostatak: već je postojao. Tri konstitutivna naroda već godinama vode trojica vođa, a treća država samo što nije.
Preostalo je onda da se vrate izvornim principima nacizma i vežu za jednu naciju. Logičan su izbor bili hrvatski ustaše. Nacistički ustaški pokret u Bosni ima dugačku i slavnu tradiciju, Bosna je ionako oduvijek bila hrvatski povijesni i kulturni prostor, bosanski su kraljevi bili Hrvati, bosanski su muslimani poturčeni katolici. Koncept je bio genijalan, ali imao je jedan nedostatak – već je postojao. Ideja o hrvatskoj Bosni legitimna je politička ideja već dvadeset godina, biti hrvatski neonacistički gerilac u zemlji u kojoj ulice i danas nose imena hrvatskih nacista iz Drugog svjetskog rata, i u kojoj je stranka što ulice naziva po nacistima jedna od vladajućih, malo je, hm… neozbiljno. Što će raditi hrvatski neonacist u Bosni? Pod okriljem noći šunjati Mostarom, pa šarati “Živio Jure Francetić!” po zidovima u Ulici Jure Francetića??
Sljedeći su logičan izbor bili srpski četnici. Četnički pokret u Bosni ima dugačku i slavnu tradiciju, Bosna je ionako oduvijek bila srpski historijski i kulturni prostor, bosanski su kraljevi bili Srbi, bosanski su muslimani poturčeni pravoslavci. Koncept je bio genijalan, ali imao je jedan nedostatak – već je postojao. Ideja o srpskoj Bosni legitimna je politička ideja već dvadeset godina, biti srpski neonacistički gerilac u zemlji u kojoj četnički nacisti imaju vlastiti entitet malo je, hm… neozbiljno. Što će raditi srpski neonacist u Bosni? Krišom, da ga nitko ne vidi, popeti se na Ozren, pa u Petrovu sprejom napisati “Živeo Čiča Draža!” na spomenik Draži Mihailoviću?
Ostali su Bošnjaci. Kako se odmah nisu sjetili? Što drugo može biti bosanski neonacist nego Bošnjak?! Islam u Bosni ima dugačku i slavnu tradiciju, Bosna je ionako oduvijek bila islamski historijski i kulturni prostor, bosanski su kraljevi bili Bošnjaci, bosanski su muslimani oduvijek, a ovdašnji katolici i pravoslavci tek su pokršteni muslimani. Koncept je bio genijalan, ali imao je jedan nedostatak – već je postojao. Ideja o islamskoj Bosni legitimna je politička ideja već dvadeset godina, biti bošnjački neonacistički gerilac u zemlji u kojoj islamski nacisti imaju svoje kulturne centre i objavljuju feljtone u nacionalnim dnevnim novinama, jednako je subverzivno kao biti heavy-metalac u Finskoj. Što će raditi bošnjački neonacist u Bosni? Upasti u redakciju Saffa i vikati “Smrt Židovima!”?
Tako je najzad nastao Bosanski pokret nacionalnog ponosa, prvi nadnacionalna nacistička organizacija u cjelokupnoj povijesti nacizma. BPNP Bosnu definira kao državu Bošnjaka, odnosno Bošnjana, odnosno Bosanaca, a Bošnjakom odnosno Bošnjanom odnosno Bosancem smatraju “svakog bijelog stanovnika Bosne bez obzira na religijsku ili podrasnu pripadnost”. Cilj im je stoga sekularna Bosna, a najveći neprijatelj islamizam, jer vjerske konfesije razgrađuju jedinstvo: “odbacujemo vezanje Bošnjaka za samo jedan religijski identitet”, piše na sajtu BPNP-a, “što se pokazalo štetnim za naš nacionalni razvoj i dignitet”.
Bosnacistički koncept “Ein Reich, ein Mann, eine Stimme” – Jedna država, jedan čovjek, jedan glas – pokazao se genijalan, ali ipak ima jedan nedostatak: već postoji. Ideja o sekularnoj Bosni kao državi svih njenih stanovnika bez obzira na etničku ili vjersku pripadnost postoji zapravo već dvadeset godina. Ima u narodu za nju zgodan i već dugo uvriježen kolokvijalni naziv – “građanska opcija”.
Pa me to podsjetilo na onu anegdotu s početka rata, kad je jedan sarajevski mangup, zvani Nambijar, na beretki nosio bedž s polumjesecom i ljiljanom umjesto zvijezde, objašnjavajući ga riječima – “Građanska opcija, jarane!”. Tako danas Sarajevom i Tuzlom gmižu izbrijani skinheadi s njemačkom goticom na potiljcima, pa skriveni pod kapuljačama šaraju po gradskim fasadama kukaste križeve, dižu desnice u “Sieg Heil!” i objašnjavaju – “Građanska opcija, jarane”.
Jebite me ako ima čvršćeg i boljeg dokaza da je Bosna Majka Domovina Svih Svjetskih Apsurda: nema na cijelom svijetu zemlje u kojoj su etnofašizmi tako politički etablirani da su joj neonacistički skinheadi na građanskim pozicijama!
Našli se tako u kafani članovi neonacističkog Bosanskog pokreta nacionalnog ponosa, pa raspravljaju o situaciji u Bosni i Hercegovini. “Ne kažem ja da u Bosni sve baš tako sjajno”, zaključio je raspravu jedan BPNP-ovac. “Republika Srpska, zapadna Hercegovina i Sarajevo su etnički čisti, Srpska je puna četničkih spomenika, u Mostaru se ulice zovu po ustaškim legionarima iz Drugog svjetskog rata, islamska štampa objavljuje antisemitske pamflete, Židovi i Cigani nemaju pravo biti birani u organe vlasti, ali bosanski fudbal je brate čista katastrofa!”
Oslobođenje