Slijedile su scene oživljavanja koje su utišale čitav stadion, a
potom brzo prebacivanje u najbližu bolnicu. Nakon toga publika je
zapljeskala i utakmica se mogla nastaviti. U sutrašnjim novinama mogle
su se pročitati uobičajene floskule o šokiranosti igrača i funkcionara
klubova te izrazi žaljenja zbog sve učestalijeg stradavanja sportaša.
Samo se u ponekim tekstovima usputno prokomentiralo kako suvremeni sport
sa sobom nosi rizik moguće pojave srčanih deformacija izazvanih
primanjem pretjeranih količina kisika. Da stvar bude tužnija, takvo
deformirano srce naziva se “sportskim srcem”.
Želimo li biti iskreni, potrebno je javno priznati da brojni
profesionalni sportovi negativno utječu na zdravlje onih koji se njima
bave. Već od ranog djetinjstva mali su sportaši izloženi vrlo napornim
treninzima koji u mnogo čemu oštećuju njihova nedovoljno razvijena
tijela. Pritom se provodi tek simbolična zdravstvena zaštita, koja ne
garantira nikakvu sigurnost. Uzmimo za primjer Hrvatsku i zapitajmo se
postoje li specijalizirane ordinacije za dječju sportsku medicinu.
Prilikom treninga i natjecanja kod djece često dolazi do povreda koje
najčešće ne dobivaju prikladan tretman. Onima koji vode klubove dobro je
poznata činjenica da kod djece sve rane brzo zacjeljuju, pa se zbog
toga i ne trude previše ulagati u zaštitu mlađih kategorija. Rezultat
takve politike je akumuliranje tjelesnih oštećenja, što u odrasloj dobi
dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema.
U profesionalnom sportu cilj opravdava sredstvo – za postizanje
rezultata koriste se sva moguća dozvoljena i nedozvoljena sredstva.
Posebni liječnički timovi svake godine smišljaju nove i nove kemijske
supstance koje još nisu stavljene na popis dopinga i na taj način pomažu
sportašima da budu brži i jači. U nekim sportovima, poput atletike i
biciklizma, korištenje nedozvoljenih sredstava postalo je toliko
raširena pojava da više niti jedan posebno uspješan nastup ne može proći
bez popratnih sumnji. Za pet minuta slave i novac na bankovnim računima
veći dio sportaša bez razmišljanja je spreman dovesti u pitanje svoje
zdravlje, pa čak i život. A kada se prilikom testiranja u njihovoj krvi i
urinu otkriju nedozvoljene supstance, sankcije i optužbe u pravilu idu
na račun tih izmanipuliranih sportaša, dok oni koji su im sve to
smućkali ostaju nedirnuti.
U profesionalni sport vrlo često se miješa i organizirani kriminal.
Što više novca donosi pojedini sport, to je veća šansa da će rezultati
biti namješteni i da će u transfere igrača biti umiješani različiti
mračni tipovi. Naravno, utakmice se namještaju i u mnogo većim državama
od Hrvatske, samo što se tamo to možda radi na malo elegantniji način. U
profesionalnom sportu, baš kao i u svim ostalim društvenim
aktivnostima, konačni uspjeh skoro uvijek ovisi o novcu. Pobjede
siromašnih su iznimke koje se dopuštaju čisto zbog bolje dramaturgije i
eventualnih zarada na kladionicama.
Ukoliko profesionalni sport nastavi ovim putem, u ne tako dalekoj
budućnosti možemo očekivati i prve generacije genetski modificiranih
sportaša koji će se već rađati s predispozicijama za postizanje
natprosječnih rezultata. Njihovi roditelji će sve to skupo plaćati, da
bi kasnije profitirali na uspjehu svoje djece. Na taj će način
korištenje dopinga postati suvišno, a neće biti potrebno trošiti novac
ni na treniranje onih koji nisu rođeni kao buduće zvijezde. Živimo
uistinu u najboljem od svih mogućih svjetova.