“To je koncert tipa ‘ajde sad da uzmemo gitare i da se veselimo’, kao na jednom velikom žuru ili rođendanu gdje smo svi skupa i svi dajemo pjesmi. Pjesma je tu osnovna stvar.”
Čini se da su četiri rasprodate dvorana Sava centra bile male da okupe sve fanove Parnog valjka. Zato je legendarni sastav upravo zakazao i peti koncert, pa će tako u Beogradu nastupati od 8. do 12. marta.
Ovoga puta za beogradsku publiku spremaju nešto drugačije verzije svojih pesama jer će najavljeni nastupi biti koncerti bez struje! Bend se trenutno nalazi u Zagrebu gde svakodnevno održavaju probe ne bi li se što bolje pripremili za koncerte.
“Rad je sigurnost u svakom poslu. Moramo vježbati da bismo bili opušteni na koncertu. Ta sigurnost stvara čovjeku opuštenost, pogotovo u umjetnosti i na koncertima. Kad ona postoji, dajete sto posto sebe”, kaže za pevač benda Aki Rahimovski. “Neka se publika ne boji, izdržaćemo, bićemo fit i biće to veliko veselje”, dodaje kroz smeh.
Krajem 2010. godine održali ste dva rasprodata koncerta u Beogradskoj areni. Šta publika može da očekuje na predstojećim koncertima, s obzirom na to da pripremate koncert bez struje?
Publika zna šta je Parni valjak. Ovoga puta dolazimo sa drugom pričom koja je isto tako uspješna. To su legendarni unplugged koncerti, bez struje. Beograd će napokom vidjeti tu varijantu Parnog Valjka. Ja to zovem “na izvoru pjesme”, jer one obično kad se stvaraju nastaju uz klavir ili gitaru. Ta akustika, to je njihov izvorni oblik.
Prošle su dve decenije od pomenutog akustičnog koncerta koji ste održali u Zagrebačkom kazalištu mladih. Kako se pripremate za ovaj akustični izazov?
Ovo će vjerovatno biti “Live in ZeKaeM broj 2”. Beograd će po prvi put čuti nove pjesme koje nisu bile na pomenutom koncertu . Biće to premijera unplugged verzija pjesama koje su stvarane nakon tog nastupa. Za nas je to jedno veliko bogatstvo, to da se možemo igrati u unplugged verziji.
Kako sada pripremate nove aranžmane pesama, šta mislite da će publiku njaviše iznenaditi?
“Live in ZeKaeM” je sniman i na DVD-u i na CD-u i jedan je od najprodavanijih izdanja u povijesti rokenrola na prostoru bivše Jugoslavije. Isto tako biće i u Beogradu. Izneneđenja uvijek postoje na koncertu zahvaljujući publici. Nakon prve pjesme ne postoje Parni valjak i publika, postoji samo jedan veliki Valjak. To je koncert tipa “ajde sad da uzmemo gitare i da se veselimo”, kao na jednom velikom žuru ili rođendanu gdje smo svi skupa i svi dajemo pjesmi. Pjesma je tu osnovna stvar.
Svi koji kupe ulaznice za koncert mogu, uz jedinstveni kod sa karte, da preuzmu novi album Parnog valjka “Stvarno nestvarno” sa zvanične stranice benda. Mislite li da je u takvim potezima budućnost muzike?
To je jedno veliko hvala našoj publici koja nas već trideset šest godina prati. Mislim da, nažalost, u ovakvim vremenima, sve se sa interneta skida besplatno i bespravno. Znate i sami šta se sada trenutno dešava sa raznim zabranama, sporazumom Akta… Internet je definitivno sloboda svakog čovjeka, ali treba se poštovati svačiji pa i umjetnički i kreativni rad.
Međutim, vremena su teška pa ljudi koriste sve mogućnosti da dođu do proizvoda. Pozitiva svega toga je da ljudi mogu doći do željenog albuma i pjesme i kad dolaze na naše koncerte znaju ih i pjevamo ih zajedno.
Poslednjih godina u svetu su aktuelna ponovna okupljanja starih bendova. Čak je i Parni valjak jednom rekao da je bilo dosta sa vaše strane. Kako komentarišete tu pojavu?
Sve zavisi od toga koja je ideja tog povratka na scenu. Da li je ideja finansijskog karaktera ili je čovjek kao umjetnik osjetio potrebu da ima što za reći? Kad smo se ponovo skupili prva ideja je bila da to ne bude samo nostalgija i da ne bude turneja radi nostalgije već jednostavno da moramo dati nešto novo. Tako smo snimili prvi singl “Nakon toliko godina“ (2009) i on je nakon dvije nedjelje dospio na prva mjesta svih top lista u regionu. To je bio taj važni signal zbog čega smo se vratili.
I novi album je ušao u publiku. Na promotivnoj turneju u Hrvatskoj i Sloveniji, a i na koncertu u Kragujevcu, publika je prihvatila nove pjesme kao stare. To je znak da treba da nastavimo dalje pogotovo zbog mlade publike koja je nastavak života Parnog valjka.
Da li to znači da je mlada publika željna muzike iz, kako ste jednom prilikom rekli, „perioda od Indexa do Ekatarine Velike“?
Mladi ljudi prepoznaju pjesmu, ne prepoznaju njeno godište. Uz sve bendove i izvođače iz te generacije, Parni valjak definitivno ima pjesme koje su bezvremenske. Klinci su u tim pjesmama prepoznali svoju priču. Oni danas prepoznaju sve pjesme od Bijelog dugmeta, Ekatarine Velike, Riblje čorbe, od svih izvođača iz tog perioda koji su ostavili veliko bogatstvo pjesama. Čujem da se i danas na radiju vrte izvođači iz te generacije koja je udarila temelje današnjeg rokenrola. Te pjesme i dan danas žive, baš zahvaljujući mladoj generaciji koja ih je željna slušati.