Na tu činjenicu je ukazano tek nakon što je osporeni zakon proslijeđen Ustavnom sudu RS-a na konačno odlučivanje.
Naime, Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS smatra da, nakon što Zajednička komisija nije usaglasila tekst Zakona, on nije trebao biti dostavljen tom vijeću da odlučuje o tome da li su njime povrijeđeni vitalni interesi Bošnjaka i Hrvata, već je Zakon trebao biti, kao neusaglašen, vraćen predlagaču na novi postupak shodno odredbi stava 10. Amandmana LXXXII na član 70. Ustava RS-a.
Stoga je Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS danas odlučilo da nije prihvatljiv zahtjev klubova delegata bošnjačkog i hrvatskog naroda u Vijeću naroda RS-a u osporavanju Zakona o spomenicima i spomen-obilježjima oslobodilačkih ratova, koji je Narodna skupština izglasala na sjednici održanoj 3. novembra 2011. godine, jer zakon faktički nije ni usvojen.
Preciznije rečeno, Vijeće Ustavnog suda je zaključilo da su zahtjevi klubova delegata hrvatskog i bošnjačkog naroda u Vijeću naroda RS neprihvatljivi, jer prema navedenoj odredbi Ustava osporeni Zakon, zbog tvrdnji dva od ukupno tri kluba delegata o povredi vitalnih interesa, ne može stupiti na pravnu snagu, što odlučivanje Vijeća o njihovim zahtjevima čini izlišnim.
Predmet odlučivanja Vijeća bilo je pitanje prihvatljivosti navedenih zahtjeva, odnosno postojanje uslova za meritorno raspravljanje i odlučivanje o pitanju da li je osporenim zakonom povrijeđen vitalni interes bošnjačkog i hrvatskog naroda.
Naime, klubovi delegata tih naroda smatraju da je u konkretnom slučaju povrijeđen vitalni interes jer osporenim zakonom nije predviđeno obilježavanje stradanja i podizanje spomenika i spomen-obilježja civilnim žrtvama rata iz perioda od 30. aprila 1991. godine do 14. februara 1996. godine.
Zakon se, ukazivali su, odnosi samo na pripadnike srpskog naroda, te da se pripadnici druga dva konstitutivna naroda i pripadnici ostalih u njemu ne mogu prepoznati, zbog čega je neophodno regulisati mogućnost izgradnje, zaštite i održavanja spomenika i spomen-obilježja na način koji ne dovodi u neravnopravan položaj ni jedan konstitutivni narod.