Stagnacija privrede i trgovine u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) sve više ostavlja posljedice na stanovništvo koje se rjeđe odlučuje za promjenu radnih mjesta, a preseljenja su otežana neplanskom poreskom i kadrovskom politikom, pa se u pojedinim oblastima razmišlja i o “pametnijoj” preraspodjeli radne snage.
Kvalifikovaniji radnici, vlasnici kuća i stanova zbog stagnacije se teže odlučuju za promjenu radnih mjesta i eventualno preseljenje, dok, inače pokretljiviji, ali marginalizirani ili manje kvalificirani dio populacije takođe nije više u mogućnosti da se seli, iako bi to iz nekih razloga želio.
Radna snaga u SAD je oduvijek bila veoma mobilna, podsjeća londonski nedjeljnik Ekonomist, ali se ona posljednjih godina veoma smanjila, marginalizirani dio radničke populacije je “zaustavljen” nedovoljnim brojem radnih mjesta, kojih je i dalje sve manje u proizvodnim djelatnostima.
Kao primjer navodi se da su stanarine na jugu SAD, u tzv. Sanbeltu niže, nego u sjevernijem Feniksu, u saveznoj državi Arizoni ili San Hozeu u Kaliforniji, ali s druge strane privreda je manje razvijena u San Hozeu tako da radna snaga nije motivirana za preseljenje u tu oblast.
Jedno od mogućih rješenja, kako planiraju vlasti, bilo bi preseljenje neprivrednih djelatnosti u veće gradove, dok bi u siromašnije oblasti trebalo preseliti i otvoriti privredne djelatnosti.
Tako bi se marginalizirano stanovništvo našlo u boljoj poziciji, plaćajući niže stanarine i poreze u industrijskim zonama gdje je i potreba za takvom vrstom radne snage veća.
Kvalificirana radna snaga, posebno visokobrazovani i talentirani ljudi, privučeni su metropolama radi razmjene ideja i ispoljavanja svojih mogućnosti, prenosi Tanjug.
“Pametnom preraspodjelom radne snage bilo bi, kako se smatra, usklađeno mjesto boravka s potrebama stanovništva i njihovim radnim sposobnostima”.