Jesu li Ostali: Ostali ili ostali?
Dejtonski sporazum napisan je na engleskom jeziku, za pojam Ostali (koji je tu i izmišljen kao koncept) korištena je riječ „Others“ napisana je velikim početnim slovom, prevod te engleske riječi na naš jezik označava različite pojmove kao što su „Drugi“ i „Ostali“. Međutim, ono što je bitno nije veliko ili malo slovo, nije bitno ni samo ime (mada je naziv „Ostali“ sam po sebi diskriminirajući i gotovo nas automatski svrstava u neku nižu kategoriju…kao višak, kao grupa koja je preostala, neki državljani sa kojima ne znamo tačno šta da radimo), ono što je suštinski važno je da u BiH postoje građanke i građani sa urednom CIPS ličnom kartom koji ne osjećaju pripadnost srpskom, bošnjačkom ili hrvatskom plemenu, a to je zaista ohrabrujuće nakon više od dvadeset godina ispiranja mozga. Bitno je također da smo spomenuti, makar šeprtljavo, u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Kategorija Ostalih je ključ za građanski preustroj ove nesretne države i jedina protuteža dokazano korumpiranim i kriminalnim etničko-nacionalnim elitama.
Šta vam znači Ustavna Preambula da Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno sa ostalima), te građani određuju Ustav BiH? I dalje, – podpitanje – kakav je vaš pogled na Daytonski mirovni ugovor?
Nikada mi neće do kraja biti jasno značenje opskurne Ustavne Preambule koja spominje kao nosioce suvereniteta u BiH konstitutivne Srbe, Hrvate, Bošnjake, Ostale i građane BiH? Mada mi se sviđa distinkcija između nacionalnog i građanskog, pojmove koji su u BiH antinomični, siguran sam da ni oni koji su pisali ustav ne znaju tačno šta su htjeli reći sa tom preambulom. Vi znate da deklarativna, formalna prava u praksi ne znače ništa: politički teror i nepotizam trolista monopolizirao je (zagadio je) čitav politički i javni prostor u BiH. Nacionalisti su jedini krivci za situaciju u kojoj se nalazimo od početka devedesetih. Što se tiče samog „određivanja Ustava“ njega ne određuju ni Srbi ni Hrvati ni Bošnjaci kao ni Ostali ili građani. BiH je, kao što to svi znaju, politički protektorat bez stvarnog suvereniteta ni na unutrašnjem ni na vanjskom planu.
Dejtonski mirovni sporazum je zaustavio rat i spasio brojne živote. Cijena plaćena za takvo nešto sadržala se u žrtvovanju građanskog modela države i stvaranju dva entiteta odnosno tri nacionalne teritorije čiji se zbir zove Bosna i Hercegovina. Dejtonski sporazum treba što žurnije promijeniti to jest zamijeniti ga ustavom koji ostavlja više prostora za građane a manje za etnos.
Jedna od ideja koje kruže Bosnom i Hercegovinom, a koja nam se čini izuzetno zanimljivom je vezana za model ustava koji bi posebnu pažnju posvetio „nekonstitutivnim“ državljanima i „spuštanjem“ sve većih nadležnosti na lokalni nivo, odnosno na 143 bosanskohercegovačke opštine. Jednakost svih građana i velika decentralizacija sa opštinom/općinom kao centralnom figurom novog ustava. Takav ustav želimo umjesto Dejtonskog.
U februaru/veljači 2010. održana je, u Sarajevu, naučna ili znanstvena konferencija o Mjestu i ulozi „Ostalih“ u Ustavu BiH, i t.d. Konferencija je održana nakon Odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u vezi slučaja „Finci i Sejdić protiv BiH“. Presuda je već potvrdila ono očito segregacije u BiH po pitanju prava. Kako vi gledate na to?
Finci i Sejdić su sasvim očekivano dobili spor protiv države Bosne i Hercegovine. Diskriminacija Ostalih u Dejtonskom sporazumu, to jest svih onih građana BiH koji se ne osjećaju Hrvatima, Bošnjacima ili Srbima toliko je očigledna da je to sasvim logičan ishod. Ono što me zabrinjava nije toliko loša volja domaćih vlastodržaca da primjene u praksi odluku Evropskog suda za ljudska prava iz Strazburga koliko tromost onoga što zovemo „međunarodna zajednica“ da bukvalno nametne kraj segregacije jedne kategorije bih. državljana. Ne znam da li je riječ o nezainteresiranosti/zasićenosti stranih diplomacija bih. problematikom ili određenim političkim strategijama koje ne računaju na četvrtog (u suštini drugog) aktera u domaćem političkom pejzažu, u svakom slučaju važni međunarodni faktori su dosljedni u svojoj nedosljednosti kada je bivša Jugoslavija u pitanju. Takav stav svaki put dodatno udaljava zdrave snage sa Balkana od EU, UN ili ostalih institucija koje su nam se nekada činile progresivne i pravedne. Sabotiranje provedbe odluke suda za ljudska prava od strane države BiH ne čudi. Trolist se Ostalih sasvim opravdano plaši, mi smo jedina formacija, ako to mogu tako grubo reći, koja može artikulisati sve nedosljednosti i proturječnosti nacionalnih projekata u BiH i bivšoj Jugoslaviji. Jedino Ostali mogu sagledati i izmjeriti dimenzije civilizacijskog ambisa kroz koji su propali plemenski identiteti. Međutim vrijeme radi za Ostale, već danas ljudi koji se busaju u prsa sa svojim nacionalnim nabojem su predmet izrugivanja ili se na njih u najmanju ruku gleda kao na retarde koji još uvijek nisu shvatili da su prevareni … potrošilo se vrijeme, izgorjele su kuće, prosula se krv da bi političko-ekonomska mafija, pomognuta crkvom i džamijom, preuzela kontrolu nad ekonomskim resursima BiH. Tipični hold-up sa elementima „Strategije šoka“ Naomi Klein i fenomena poznatog pod nazivom „Stokholmski sindrom“…
Nedavno je izašao tvoj tekst na Abrašmedia iz Mostara sa naslovom: „Škole za Ostale“. Šta želiš reći tu? Imate li predstavu šta bi bio sadržaj obrazovanja za Ostale i njegova forma? Kojim jezikom vi pričate, ukoliko se da postaviti takvo pitanje?
Ostali strpljivo čekaju već godinama da se stvore uslove za stvarnu ravnopravnost svih bih građana, međutim vrijeme prolazi, a njihova djeca su primorana pohađati škole po bošnjačkom, srpskom i hrvatskom školskom programu, to je nedopustivo. U spomenutom tekstu izražavam želju da i djeca građana iz kategorije Ostalih dobiju zaseban školski program. Ako postoje tri školska programa na državnoj teritoriji zašto ne bi mogao postojati četvrti? Također i vjeronauka nam postavlja veliki problem, pošto veliki broj građana iz kategoreije Ostalih ima sekularne poglede na svijet i smatra da vjera ne treba biti podučavana u školama koje pripadaju državi, kantonu ili opštini… Želim dodati da postojeći, to jest nacionalni školski programi ne prave razliku između fašizma i antifašizma. Antifašizam kao glavni temelj modernog društva ne smije biti ignorisan u školskim klupama. Nazovimo stvari pravim imenom: Danas je i u školstvu na djelu revanš fašističkih i nacističkih kolaboratora iz drugog svjetskog rata. Prekrajanje istorije, laži i manipulacije su možda dobre za srpske, hrvatske i bošnjačke učenike…za naše nisu.
Dakle, može se reći, da predlažete produženje Apart-heid-a u školskom sistemu BiH, koji sada uključuje i Ostale?
Ne treba bježati od takve vrste razgraničenja. Ako na legitimnu želju roditelja da svoju djecu spase iz kandži bolesnika i negativaca kakav su Cerić, Kačavenda ili hercegovački franjevci gledate kao na produženje apartheida, onda neka to bude aparthejd…Nazovite ga uostalom kako hoćete.
Ko god smatra da su postojeći školski programi u BiH adekvatni minimumu civilizacijskih normi na početku dvadeset i prvog vijeka ima ozbiljan problem sa formom kao i sa suštinom onoga što zovemo obrazovanje ili prosvjeta… Današnje škole su poligoni za nacionalnu obuku, nema nikakvog razloga da djeca Ostalih prisustvuju tom cirkusu.
Treba li rješavati entitetsko-teritorijalno pitanje za Ostale? Kakvo je vaše gledište o učešću Ostalih u Predsjedništvu BiH? Tražite li jednu stolicu za vas? I naprijed, naravno, u političkim tijelima i institucijama države?
Dok god građanska država u BiH ne bude moguća, to jest država u kojoj se Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Romi, Albanci, Jugosloveni itd neće ni spominjati kao takvi već samo kao građani sa istim pravima i obavezama Ostali će nastaviti insistirati na svim onim administrativnim „privilegijama“ koje za sada ekskluzivno pripadaju trolistu.
Kakvo je vaše gledište o prokreaciji? Da li se Ostali „miješaju“ sa drugim kategorijalnim grupama, ili partnere/partnerice traže unutar grupe Ostali? Imate li bilo kakvu pretpostavku o procentu Ostalih u BiH, i izvan zemlje?
Gledajte, grupa građana koji sebe smatraju Ostalim je jedna heterogena grupa koja se stvorila kao reakcija na teror srpsko-hrvatsko-bošnjačkog nacionalizma kojeg možemo gledati kao na jednu troglavu aždaju, psihotično-kriminalno trojstvo koje nas je vratilo u srednji vijek. Srpska, hrvatska i bošnjačka populacija se identificiraju i solidarišu sa svojim etnosom i nemaju nikakav problem s tim što su im ruke krvave do lakata. Mi silom prilika živimo pored Srba, Hrvata i Bošnjaka i trpimo njihovo ludilo. Odbacivanje nacionalnog identiteta u BiH je glas savjesti i znak emancipacije. Između Ostalih sa jedne strane i trolista sa druge strane razlike su civilizacijske. Traženje partnera je stvar lične prirode, ali imajući u vidu da Ostali i nacionalni svjesni građani ne žive u istom vremenu ne znam kako bi mogli da se susretnu i razumiju. Međutim siguran sam u jedno, a to je da ne postoje mješoviti brakovi, ta predivna ostavština jugoslavenstva bila je najbolji protuotrov za nacionalizam i dokaz da nacionalni identitet nije fatalnost ni ovdje ni bilo gdje drugdje.
Po našim procjenama postoji oko 10 posto BiH stanovništva koje bi odbilo da se izjasni većinskim identitetima, riječ je o urbanim, učenim ženama i muškarcima, prosvjetljenim dijelom bih populacije…
I na kraju, što je moglo biti i prvo pitanje, šta je Građanski front Ostalih?
Građanski front Ostalih je nevladina organizacija nastala prošle godine u Mostaru. GFO želi postati krovna organizacija svih BiH građana koji odbijaju nasilje nacionalnog trolista i teže ka promjeni političko ustavne paradigme. Svi zainteresirani mogu nam se obratiti na [email protected]
Razgovarao Dražen Crnomat