Vrlo slab odaziv – između 8 i 10 posto od ukupnog broja upisanih birača – zabilježen je u nedjelju na izborima za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina u općinama, gradovima i županijama u Hrvatskoj. Dvije među najvećim manjinama – Srbi i Bošnjaci ipak su relativno zadovoljni odazivom.
“Osim u gradu Zagrebu, gdje je odaziv bio manji nego na prošlim izborima, u drugim županijama i jedinicama lokalne samouprave je odaziv pripadnika srpske zajednice bio nešto veći, ali na žalost još uvijek daleko od onog broja kojeg bismo htjeli imati, i kojeg bismo u normalnim okolnostima održavanja izbora, uz nemaćehinski odnos države prema manjinskim izborima zapravo mogli imati”, kaže za RSE saborski zastupnik srpske manjine i potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac.
Predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske i saborski zastupnik bošnjačke, albanske, slovenske, crnogorske i makedonske manjine Šemso Tanković – govoreći za RSE o odazivu Bošnjaka na manjinskim izborima – nešto je samokritičniji.
“U sredinama gdje smo doista dobro radili rezultat je i više nego dobar. Tako na primjer u gradu Sisku i u Sisačko-moslavačkoj županiji odaziv je prešao 50 posto, što se smatra fantastičnim rezultatom! Međutim, imamo također sredina gdje nismo kvalitetno radili i kao rezultat toga dogodilo se – kao u gradu Osijeku i Osječko – baranjskoj županiji – da nismo ni istakli svoje kandidate“, kazao je Tanković.
“Od vrata do vrata” ili “pritisnuti” državu
Nezavisni zastupnik talijanske manjine i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Furio Radin kaže kako je odaziv između 8 i 10 posto bio i očekivan. Po njegovoj ocjeni, jedan od razloga slabom odazivu je nepostojanje posebnog zakona koji bi regulirao manjinske izbore, jer se sada oni provode nekom kombinacijom Zakona o lokalnim izborima i Ustavnog zakona o manjinama. Osim toga, Radin sugerira da se manjinski izbori povežu sa nekim izborima na nacionalnoj razini.
“Imali smo prilike – a to sam ja predlagao – da se povežu sa onim izborima koji su sa stanovišta procedure najjednostavniji, a to su izbori za sabor. Netko naravno predlaže povezivanje s lokalnim izborima jer su oni po značenju bliski manjinskim izborima”, rekao je Radin.
Bošnjake osim uobičajenih manjinskih problema muči i činjenica da se velik broj njih i dalje u službenim popisima vodi kao Muslimane “s velikim M”, što bošnjačkoj zajednici onemogućuje da ostvari neka prava koja bi joj dao veći broj pripadnika.
Iako neki kažu kako bi rješenje bilo u angažmanu bošnjačkih nevladinih organizacija “od vrata do vrata” da potaknu građane da se pišu kao Bošnjaci, a ne više kao Muslimani, Tanković misli da bi to hrvatska država trebala sama napraviti, a problem vidi u tome da je nema tko “pritisnuti”.
“Jer, ako pogledate, sve manjine u Hrvatskoj imaju iza sebe države koje – ako smijem tako reći – normalno funkcioniraju. Kod Bosne to nije slučaj!” smatra on.
Članove vijeća i predstavnike bira se na četiri godine. Ako u nekom gradu ili općini živi više od 200 pripadnika neke manjine, a u nekoj županiji više od 500, bira se vijeće te nacionalne manjine. Vijeće na razini općine ima 10 članova, na razini grada 15, a na razini županije 25 članova.
Ako u općini, gradu ili županiji ima manje od potrebnog broja pripadnika neke manjine, a ipak više od sto, bira se predstavnika te manjine.
Po Ustavnom zakonu, uloga manjinskih vijeća i predstavnika je u prvom redu konzultativna, ali lokalne vlasti dužne su im predočiti prijedloge svih akata kojima se uređuje slobode i prava manjina, a ako vijeće ili predstavnik nisu zadovoljni predloženim rješenjima, prijavljuju to Ministarstvu uprave koje onda vrši nadzor i po potrebi obustavlja primjenu spornog akta.