Nakon sastanka Dodik-Ashton u Banjaluci, komentari njihovog dogovora su oprečni. Dok koalicioni partneri ocjenjuju ovaj sporazum kao pobjedu, opozicija je veoma kritična – po njima je ovo kapitulacija Milorada Dodika. Šta prema Vašem mišljenju predstavlja ovaj dogovor?
Velika pobjeda Milorada Dodika to sasvim sigurno nije. Kad je postavljeno pitanje funkcionisanja pravosuđa u BiH, onda bi ovo bilo sasvim nešto sasvim normalno, ali bez Catherine Ashton. Sve je moglo da prođe bez ove frke da je bilo dovoljno razuma, dovoljno shvatanja da je politika umijeće mogućeg. Očito je da je Dodik ovim htio da testira prvo sebe, pa onda javno mnjenje RS, ali i Narodnu Skupštinu. Očito je da nije računao da će se odjek ove priče čuti čak i u Savjetu bezbjednosti UN. Onda je nastala panika, kad su ljudi koji upravljaju svjetskim procesima rekli da to tako, kao što je on mislio, ne može. Ovo je bila izlazna varijanta koju sad Dodik pokušava proglasiti pobjedom. Ja tu pobjedu ne vidim.
Vjerujete li da će biti pokrenut proces reformisanja BH pravosuđa, da će se po tom pitanju stvarno nešto dogoditi?
Sad će se reforma pravosuđa voditi na način kako je normalno da se vodi. U njoj će učestvovati predstavnici državnih institucija, državni sud i tužilaštvo, Visoko sudsko i tužilačko vijeće, učestvovaće predstavnici RS i FBiH. Govori se o dubini reforme koja seže do lokalnog pravosuđa. Ona priča koja je prezentovana kao čudo koje će se dogoditi nakon referenduma i svi oni zaključci – pravosuđe je u njima sasvim jedan mali dio. Ja sam u svom izlaganju u NSRS kazao kako se zaključcima želi vratiti stanje BiH u vrijeme potpisivanja Dejtonskog sporazuma, dakle da sve počnemo ispočetka.
Bivši ambasador Velike Britanije u Srbiji i Crnoj Gori nedavno je napisao kako je Dodik zapravo upotrijebio Miloševićevu taktiku, prvo je napravio problem, a onda pozvao Evropu da riješi problem? Slažete li se sa tom konstatacijom?
Slažem se sa tim komentarom, ali bih to malo proširio. Gospodin Dodik pokušava da na sličnoj matrici ponovi isti stil vladavine. Jednu stvar je previdio. Ono sve što je Milošević imao, od velike policije preko vojske do velikog državnog aparata, pa ako hoćete i finansija, to gospodin Dodik nema. A pokušava vladati na sličan način. Mislim da je to jedna vrsta samoubistva, samo ne znam da li i Dodik to vidi.
Predsjednik Dodik tvrdi da je upravo zahvaljujući njemu reforma pravosuđa stavljena na dnevni red….
Čovjek ima pravo da o sebi misli čak i ono što nije. Pazite, Republika Srpska ima ozbiljan problem kada je u pitanju gospodin Dodik. Od njegovog dolaska na funkciju, prvo premijera pa predsjednika RS, on pokušava da upravlja procesima i u BiH po sistemu – država to sam ja. I sve ono što on misli, što kaže da se uradi, ima da se uradi bez pogovora. Ako bilo ko pokuša sve to da problematizira i da kritikuje, onda to ispada ne kao da se kritikuje Dodik, već da se napada Republika Srpska. A onda moramo braniti RS. Ako neko misli da je toliko savršeno ljudsko biće, da je sve što uradi najbolje, najpametnije i da daje najbolje rezultate, onda ima problem sam sa sobom. Ne postoje bezgrešna bića.
Referendumska priča je, ako ništa drugo, skrenula pažnju sa teške ekonomske situacije u RS. …
Podsjetiću vas na svoju diskusiju u Skupštini kada je bila rasprava o referendumu, kada sam rekao da je najvažniji i najvitalniji nacionalni interes građana RS i BiH posao, posao….pa sve drugo. Sigurno je da će se ovdje i dalje pokušati proizvoditi imaginarne priče koje u ovom momentu ne mogu da riješe najvažniji problem ovog društva, a to je očajno socijalno i ekonomsko stanje najugroženijih kategorija stanovništva. Da se ne bi raspravljalo o tim problemima, onda se moraju stalno proizvoditi priče, da se narod nečim zabavi. Pogledajte samo medije u RS, a pogotovo ove režimske medije, kako ih ja zovem! Njihove glavne teme nemaju nikakve veze sa realnim potrebama građana RS. Ja nemam iluzija da kad se ova priča završi, da će se proizvesti neka nova priča, koja će imati isti efekat, a to je da se ne priča o najbitnijem problemu – ekonomskoj situaciji.
Kada govorimo o ekonomiji Republike Srpske, početkom ove sedmice isteklo je 100 dana vlade RS. Premijer Džombić je kazao kako je očuvana fiskalna stabilnost RS. Kako vi komentarišete 100 dana „Vlade kontinuiteta“?
Prvo, nije mi jasno zašto se govori o prvih sto dana ove vlade. Pa, Premijer je na skupštinskom zasjedanju, kada je predstavljao svoj kabinet, kazao kako će ovo biti, kako ste i vi rekli sada, vlada kontinuiteta. Vladi kontinuiteta ne treba sto dana. Vladi diskontinuiteta treba sto dana. Ova vlada, ako želi da bude koliko toliko uspješna i da riješi bar jedan dio ovih stravičnih problema koje imamo, mora da povuče crtu i da kaže da je vlada diskontinuiteta, jer je prethodna vlada pod komandom Milorada Dodika vladala na takav način da ćemo tek osjetiti njihove posljedice. Ta prethodna vlada je potrošila ogromne novce, a ništa nije napravila. Ponašala se kao pijani milijarder. Sad polako dolaze rezultati te vladavine, a jednostavno nema više novaca. Vlada premijera Džombića ne može biti vlada kontinuiteta iz prostog razloga što nema tolike novce kao prethodna. A svi ti novci su proćerdani.
Za kraj, mogu li nas spasiti najavljene kineske investicije?
Mislim da je to priča za naivne. Zar zaista neko vjeruje da u fokusu kineske ekonomije može da bude čak i Bosna i Hercegovina, a kamoli Republika Srpska sa milion i tristo hiljada stanovnika. Koje je ovo u nizu saopštenje koje nešto pompezno najavljuje – od autoputeva, termocentrala, aerodroma- a da se realizovalo?! Ja se bojim da se ovdje radi o prodavanju magle.
Razgovarao Elvir Padalović
Ivanić : RS čeka sudbina Grčke