Povod za slanje pisma je dopis koji je biskup Komarica primio od Župnog ureda Šimići kod Banje Luke, a u kojem je obaviješten o provalama u kuće povratnika i o krađama na prostoru župe sv. Petra i Pavla u Šimićima.
U dopisu koji je Komarica promio od župnika iz Šimića stoji da je vlasnici kuće Ivanki Đudarić treći put provaljeno u kuću, a počinitelji nikada nisu bili pronađeni.
Provaljene su također i opljačkane kuće Zlatka Radmana, Ive Đudarića, Drage Stjepanovića, Miše Blaževića, Kate Grgić, Ruže Mišković i Lele Pranjić.
Mreža dostave pitke vode u župnu kuću u Šimićima je uništena, o čemu je obaviještena Policijska stanica Ivanjska-Potkozarje.
U dopisu CJB-u Banja Luka navodi se slučaj uništavanja imovine, uzurpiranja posjeda i sječu šume, o čemu je biskupa Komaricu pismenim putem obavijestio veći broj porodica s prezimenom Klečina, Pujić i Josipović iz Ivanjske.
U pismu su ga informisali i o smještaju 150 ovaca izvjesnog Svetka Gašića u njihove kuće, u čemu – kako se navodi – taj čovjek “ima podršku u glavnom zapovjedniku tamošnje policije, koji ima svoje ovce s njime”.
U dopisu se navodi da su o svim ovim slučajevima oštećene porodice upoznale donačelnika SUP-a i ”ministra” ali da to nije dalo nikakvih rezultata na rješenju njihovih problema, jer su drznici u dosluhu sa lokalnom policijom.
Dalibor Drinčić iz sela Raljaš kod Ljubije biskupu Komarici je uputio dopis kojim ga je obavijestio o “drskom i bezobzirnom uništavanju imovine, osobito šume prognanih katolika (Hrvata) sela Raljaš i nasilnom ponašanju drznika prema vlasnicima uništene imovine”.
Porodicama je na kraju ostalo jedino moliti biskupa za pomoć.