Ne, rođaci, ovo nije izmišljena uvertira u neko kvazi-literarno djelo, jok. To je najobičniji jutarnji poziv prijatelju u cjelodnevni kafanski provod za 5 KM. A, gdje idemo?
Pa, u kafić ,,Uzdravlje“, poznatiji u narodu i medijima kao Narodna skupština Republike Srpske. Ovo prvo je ljepše, a i kraće.
A, evo kako se sve to zbilo.
Od ponedjeljka, cijene toplih napitaka, te gaziranih i negaziranih pića u skupštinskom restoranu jeftinije su i do 50 %!
Poslanici, njihovi gosti, novinari & co. od ponedjeljka piju kafu za 0,60 KM, čaj za 0,50 KM. Za one sa istančanijim nepcima tu je Ness kafa i kapućino, po vrtoglavih 0,80 KM.
‘Ajmo, odmah u predračun, da se ne brukamo pred skupštinskim kelnerajem. Dakle, pošto od svega zadatog pijem samo čaj, sa 5 KM imam 10 čajeva, da se upišam od muke. Prijatelj, koji je na Nessu, za moje 2,5 KM može posrkati 3 šoljetine, Bog da te vidi – pritisak na 200 i trenutna trčkalica zagarantovani! Neće ni kusur sačekati, a ni fiskalni račun (ako ga ima). Idemo dalje.
Cijene gaziranih i negaziranih sokova i ledenog čaja su 1,20 KM umjesto dosadašnjih 1,50 do 2,00 KM, orandžine 1,80 umjesto 2,50 KM, cijeđene narandže ili grejpa 3 umjesto 4 KM, limunade i sokova u limenci 1,50 umjesto dosadašnjih 2,00 KM, negazirane vode 0,70 KM umjesto 1 KM, te energetskog napitka 3,5 umjesto 4 KM.
Dakle, habab i ja popijemo dva sokića, za manje od 2,5 KM. U sasvim realnoj situaciji, čifutskim metodama, brojanja i zbrajanja zveckavaca u džepu – dvije kafe i dva sokića dođu vas 3,70 KM! Blago nama. Od ove sreće se udaram i lijevom i desnom nogom u guzicu!
A sad, rođaci, uzmite cjenovnik iz vašeg omiljenog kafića, restorana, šupe, kafančine, šta god, pa pogledajte, tačno i precizno, koliko od vas prave magarce u svakodnevnom životu, dakle, kolika ste magarčina samo zbog jedne opuštene prijateljske kafice.
Ima li gore od ovoga?
O, da, naravno da ima! To je nemušto i nesuvislo objašnjenje kako je riječ o objektu zatvorenog tipa, pa su marže mnogo manje. Sve da je i tako, a nije, kako je moguće da je, recimo, cijena dotičnih napitaka ista ili manja od cijene po prodavnicama. Kad bih ja npr. odlučio da u svom stanu-objektu zatvorenog tipa prodajem napitke po ovim cijenama, dobio bih promptno prijavu, kako nemam nikakvu dozvolu za tu i takvu djelatnost. A, kako da dođem do te željene dozvole, e, to će mi skrojiti ovi što već imaju takav objekat, koji, naravno, ima dozvolu. I dok smo na pola opštenja ludog sa zbunjenim, da vas pitam, ima li šta gore i od ovoga?
Tačno, pogodili ste, ima!
Nevjerovatna je snishodljivost poslanika, koji na pitanje zbog čega su cijene u njihovoj kantinici od ponedjeljka niže, da niže ne mogu biti, sliježu ramenima i govore kako, eto, nije do njih, takav je zakon, tržište, oni da se pitaju stavili bi najveće cijene u Oboru, krivo im je zbog naroda, bla, bla, bla…
Nije do njih??? Takav je zakon??? Oni se ne pitaju???
Alo, posjetioci bolesne kafane! Pa, do koga je, ko odlučuje, zašto takav zakon? ‘Oćemo li za ovo bahanalisanje da optužimo nečijeg malog koji tu preko veze konobariše, vlasnika restorana koji je, srećnom sudbinom, vlasnik, ili vas, gospodo, licemjerne konzumente zdravljaka?
Istina je da ljudima koji mjesečno bez 5000 KM padaju u monetarnu depresiju, obraz odavno služi jedino za drljanje žiletom po njemu. Istina je da su oni prije deceniju i više prekinuli veze sa realnošću, ali nije li naš problem, rođaci, što ih ne budimo, da vide malo kaljužu Obora?
Ko normalan može da plaća istu robu 10 puta više od nekog ko je najmanje 10 puta bogatiji od njega? Bez uvrede, ali ovo mene vrijeđa! Bez uvrede, još više me vrijeđaju oni koje ovo sve ne vrijeđa. Ili im je dobro, ili nisu normalni – sad sa željom da vrijeđam.
Pa, ljudi moji dobri oborski, ima li nešto gore i od ovog?
Da! Naravno da ima.
Najavljeno je da će od 1. juna pojeftiniti i hrana u restoranu koji posluje u sklopu “Ugostiteljskog servisa za potrebe republičkih organa”. Inače, ovo pod navodnicima je pun naziv bolesnog kafića ,,Uzdravlje“.
Kako je, bukvalno, par ulica niže i Crveni krst, mislim da su ljudi iz ove organizacije, glede cijene usluga, dobili ozbiljnu konkurenciju. Savjetujem svim budućim štrajkačima, protestantima, nevoljnicima, čudacima, te ostalim lovcima na vjetrenjače da se dočepaju kakve propusnice za bolesni zdravljak. Idu ljepši dani, pa bi se uz besplatno kampovanje i takve cijene moglo pristojno, doduše skautski, živjeti do novembra.
E da, za kraj, umalo zaboravih – na meniju nema alkoholnih pića. Ona su džaba i serviraju se prikladno rashlađena u kancelarijama na spratu iznad.
Alal vera!