Ima tu par sitnica i formalnosti koje treba da uradite i vaš „Blisko-istočni„ san je ostvaren.Morate izvjesnom Halilu (tako ću ga zvati) uplatiti na njegov žiro račun 800 konvertibilnih maraka i morate po odlasku na destinaciju istom predati svoj pasoš. I to bi bilo to.
E, sad zamislite da neko popuši ovu priču. Mislite da niko neće nasjesti? Varate se.
Trenutno je, neka mi oproste na izrazu, oko tridesetoro akademski obrazovanih ovaca na teritoriji Grada Banjaluke ošišano! Halil ga je baš zahalilao! Halil je na konto samo ove mahinacije dobar 24 000 maraka. A gdje su krediti na koje Halil ima pravo po osnovici ovakvog posla! On, zaboga, sa državnih jasala skida nezaposlene i vodi ih čak dolje – u Emirate. I Ministarstvo rada i Biro za zapošljavanje trebali bi mu uplatiti pozamašnu sumu. Zašto? Pazite sad, dolazi ono najbolje.
Halil je spreman zaposliti-ošišati čak 300 mladih arhitekata, građevinaca…Da se ne lažemo, Halil će svakog isfrizirati za 800 maraka.
E sad, pitam ja sebe i vas, otkud izniče Halil, ko ga izmisli i, što je najpreče, kako ti akademski obrazovani ljudi kao od šale uplatiše 800 maraka za pustinjski vjetar, koji vidjeti neće?
Prvo, Halil ima jednu osobinu koja se štuje u Oboru, a mogli bi je nazvati snalažljivost. Inače, oborski rečeno, to vam je kokošarenje, ali u finom odijelu, sa lapčetom u torbici i kreditnom karticom umjesto kesetine za odlaganje ukradenih pilića. Halil je uporan, ne dangubi i ne sjedi skrštenih ruku. Tako kostimiran obilazi ljude, organizacije, banke, ministarstva, reklamne agencije i na polurajinski osmijeh vrbuje svoje žrtve. I taktika je na granici sofisticiranosti i nedostupnosti. Sve ono za čim Obor žudi. U pola razgovora sa nekom sekretaricom, u kojem se Halil šatro femka da li će uzeti nekog klijenta pod svoje, zazvoni mu telefonče ( Iphone), te on obavi nonšalantan razgovor sa svojim uposlenikom u Honoluluu, na Havajima, tek usput. Ako i to nije dovoljno, šarmiraće on osoblje institucije iznošenjem prijedloga na temu upošljavanja u nekoj od svojih filijala diljem svijeta, po pet puta boljim uslovima. Tek da se zna.
Halila nemate za šta optužiti. On je tek na početku svog posla. Ima kreditnu karticu i uredno podiže svoje novce u Sjevernoj Africi, Bliskom istoku i inim destinacijama. Dakle, posjećuje ta mjesta (ili neko njegov uredno pelješi račune). Kako ima grejs-periode naplata, kreditna rata mu još nije prispjela. A, kad dođe…Ma, pjevaće Oborčani borbene, nije im prvi put. Moj savjet – otvoriti četvore oči u susretu sa Halilom – on ih već ima četvore.
A sad malo o ovčicama. Prije svega par godina, bilo je posve normalno da neki pređašnji Halil šiša bijedu i ološ na rubu smrti, nudeći im kakav nadrilijek, obavezni visak, protjerivanje vragova, skidanje magija svih boja, rašljarenje i ostale feng-šui zajebancije. Nije se plebs u Oboru ni počešao nešto zbog toga. Halil razapne šator u nekom prigradskom naselju, turi natpis Dr. Halil, zahtijeva od pacijenta (u svakom smislu te riječi) fotografiju i to je to. Kasnije mediji u rubrici ,,Nema ništa – Mile na odmoru“, proprate ovo i to bi bilo to.
Mene brine struktura ove nove bijede. To su, dakle, fakultetski obrazovani ljudi, koji su najmanje 5 godina taljigali i ostavili dobar dio nečije teško stečene crkavice na svoje školovanje. Kakav li je tek očaj njih i njihove roditelje, okruženje, i ostale žrtve šišanja, natjerao da pljunu 800 maraka i mole se Bogu, pardon Halilu? Kolika je to količina očaja, nesigurnosti i nepovjerenja (sa razlogom) u bilo koju domaću instituciju da bi se izvršio ovakav mentalni harakiri???
U suštini, i poslije Halila – Halil? Njih je bilo i biće ih. Koristiće svako dozvoljeno i, pogotovo, nedozvoljeno sredstvo da bi uspjeli preko nečije muke. Ali, šta je sa tom tek stasalom populacijom akademskih građana. Ko će njima objasniti zbog čega je sve tako kako je. Ko će im reći u oči da se neko žestoko sprda sa njihovim i životima njihovih porodica?
Što je još gore, šta ako Halil i odvede neku jedinku u Dubai, oduzme joj pasoš i ostavi pustinjskom Suncu, indijskim i zalivskim robovima na milost i nemilost?
Hoće li vlasti Obora i mediji čekati na aferu Dubaji? Ove prve baš i zaboli stražnjica, a drugi se bave ,,istraživačkim novinarstvom“ na relaciji Banski dvor-Mordor.
Kao što rekoh na početku – ako živite u Oboru, fakultetski ste obrazovani, niste član SNSD-a, nemate životnih fortuna u vidu novca, roditelja, rođaka, kumova i ostale nepotističke kamarile i pritom ste nezaposleni, a najedared vas lupi kakav spasitelj Halil sa svojom ponudom, u pamet se!
Probudite se, vi ste samo u Oboru i to je jedna velika-mala laž. Ako sam se pak ja prevario, oprostite i svako dobro.
P.S. Možete mi poslati razglednicu iz Dubaija na redakcijsku adresu. Čujem da se baš izgradio.