Ćićino strijeljanje I
A danas se
Boris Davidovič grije u meni.
Nakon svega.
Ulica koja se napokon
Dočekala uz crkvu.
I ne ide joj se dalje.
Pored bolnice.
Orasima sok odlazi u voće.
Bol nanešen na broncu.
Na mesni dio duha.
Na otišlost.
Vrtovi se povređuju
Brzinom košulje.
Unutarnjost vjeverice
Bljesne dvoranom.
Granata je narav zvončića
Da jednom
Spavaće sobe orajuju
Kao ženski dijelovi groblja.
Ćićino strijeljanje II
Kad smo ga ubili pod orahom.
Rekao si kako ti se
Mater boji vaditi krv
Iz prsta.
Ne boli rana
Nego u glinu žuri gaza.
Sve što mi je
Od bilja
Nema mišiće.
Gledano vodom
Nikakva obala ne stoji.
U plišu s kćerkinih
Zečeva
Zemlja se začinje.
Otišli
Još sakupljaju svoje sjenke.
Skini s mene lopaticu zemlje.
I idi
Dočekati
Svoj rođendan.