A napolju, pod uslovom da vas nebo ne gleda izokola, postoji i oku ugodni šou, pravo kino!
Naprvo, kao sociolog trebao bi saopštiti, više –manje, znan podatak kako u današnjem svijetu egzistira više paralelnih realnosti. Jedna od njih je i ono što zovemo reklama, bilbord, spot, kako vam drago. Tako je u današnjem svijetu. A kako je u današnjoj Bosni i Hercegovini?
U našoj državici postoji jedna velika, ekstremno homogena multinacionalna zajednica, koja broji oko 3 miliona ljudi. Uspješno je vežu ekonomske, geostrateške, kulinarske i ostale potrebe. Ona se zove bijeda. Bijeda kod nas prevazilazi sve pojmovne i značenjske klauzule. Tako je nekad to bio izraz za stanje u kome se neko nalazi, a danas je bijeda, preuzela i samog nalazača. Dakle, kad kažem bijeda, na žalost ,mislim na većinu populacije Obora. Na žalost ili sreću, ne znam šta je bolesnije, vidim tako i povratničku porodicu u Drvar, vidim i čovjeka koji prosi na Vracama, vidim, bakicu, koja je nekad predavala u banjalučkoj gimnaziji, a sad predaje dvojici romskih derana, dok zajedno čekaju novu dostavu u zajednički kontejner.Oni ne rade, ne mogu, nemaju.Vidim i ne gleda mi se više, mučno je.
A otkud to kino u našim glavama, srcima, selima?
Autor ovih redova, koji se trudio da hoda uspravno pod zvijezdama, saginje glavu ispod bilborda. Dok mi se vrat uvlači i glava zabijena između ključnih kostiju, kao maljem opaljena, čvrsto stežem volan i piljim na gore. A gore,,zaposlili smo slona“! Sve crnim na žutoj pozadini. Smijem se, simpatično mi. Nije važno ni ko ni šta, samo mi smiješno. Semafor me tjera dalje. A onda fleš. Čekaj, jebo te! Pa, ko koga ovdje zajebava, ko ovo plaća, kome ovo treba, šta je ovo? Jesam li ja lud ili šta? Dumajući, dođem kući, konsultujem se sa kolegama Veberom, Fukojamom, naravno starim knjiškim metodom. Sjedim i mislim.
Cilj reklame, u bilo kom obliku, bilo kom mediju, je ubijediti potrošača, konzumenta, kako god da kupi vaš proizvod. Dakle, morate balkansko dvonogo kokuzno june zadiviti, uvući mu se pod kožu, da ne kažem pod nešto drugo, laskati mu, lagati ga, maziti, e da bi isti kupio baš vaš, njemu prijeko potreban i neophodan uložak sa 4 krilca, ozonizator-jonizator, madrac na kojem će sanjati isključivo vrhunske porno glumice u klinču sa samim sobom. Ali, dobro, džirlo i kozmetika su najbenigniji.
Podlaci su bankari. O, koliko puta je svako od vas, skrušeno čekajući u redu da uredno plati svoju ratu kredita za stan, kola, kakav uređaj i sl. ponovio u sebi ovu mantru. Dok čekate u liniji, vidite sa druge strane onu bakicu kod kontejnera i opasno vas udari blizina bijede. Počnete monolog, da ne budem bezobrazan i kažem staru šizofrenu frazu, unutrašnji dijalog:
-Pa, što si potpisivo, bato?Mogao si da se pretrpiš, šta će ti novo rumunsko auto, zar baš moraš imati svoj stan sve sa plazmom, okačenom o zid?
-Moram, bato, kako ne moram. Vidiš da svi tako. I onaj Gojko sa trećeg. Eno ga u novoj Fabiji. Moram. Džaba ti sva teorija da sam navučen, prevaren, da sam u raljama korporacija, koje me reklamom zajebaše. Moram!
I poslije toga, šetajući gradom, vidim klasičnu sliku kina. Tata, dobroćudni buco, zagrlio mamu-manekenku, ispod njih se ugnijezdilo dvočlano potomstvo, a trefio se i Žućo.Samo što su tata i mama na bilbordu 3 sa 2 metra, imaju 32 zuba, djecu si već viđao u reklamici za čokoladu, a Žućo je labrador, koji ih sve troje tuče svojim manekenskim honorarom. Nije ni njima lako. Treba doći na snimanje, smiriti razmažena derišta, pogađati se sa Žućinim gazdom oko isplate.A, sve to za pišljivi honorarčić.Onda ti bude nekako lakše.
Cilj kina, kaleidoskopa, reklame,i ostalih je da ni ti nisi daleko od Harisa, Mile, Sulejmana i ostalih vođa Obora, da i ti možeš da voziš novo auto.Dobro sad, ne možeš novi Audi, ali ga do mile volje možeš gledati.Napolju. I ti si čovjek, kao i oni,što bi oni rekli – ,,I mi smo ljudi, kao i vi!“
Ja bi rekao:,, E baš ste se lijepo našli, drago mi je zbog vas!“
Zato je bilbord multifunkcionalna skalamerija. Prvo i osnovno, kumovi, u narodu znani kao tajkuni, mogu turiti na njega svoju reklamu, koju jopet prave klinci za neku kintu, pa te ubijede, da ćeš i ti, kad se malo strpiš, da ne kažem porasteš, živjeti kao sa reklame. Dalje, na reklamu se uvijek objesi pokoja kamera da špija šta ko čeprka po objektu i pripadajućem voznom parku kumova. I možda najvažnije, bilbord ti zaklanja pogled od onog kontejnera i bijede.
Opasno jaka smjernica i odrednica, čisto da znaš za koju slovnu kombinaciju ćeš da glasaš na narednim izborima, e da ne bi završio sa druge strane. A ,kad dođu sezone lova,ribolova, laganja i izbora, bićeš i vizuelno obaviješten ,sa bilborda, šta ti je činiti.
Pa, kako onda pošteno zaraditi i živjeti, pitaće mnogi? Evo vam savjet. Ne kupujte ono što vam zaista ne treba, radite na sebi, edukujte se, trošite novac (ako ga imate) na bolji protok interneta, a ne na najnoviji model mobilnog telefona.Ali vi to već znate, zar ne?
Nego, ima jedan mega- giga- ultra šoping mol, koji će vas nagraditi, ako dobro napišete sastav na temu doživljaja, događaja, reminiscencije, snoviđenja, prilikom trošenja i bahaćenja u istom. Pa, i to vam može biti lijep izvor prihoda. Nahvalite ih, rođaci, saopštite, kako imate mnogočlanu porodicu, a do poslednjeg feninga ste im odani. Djecu svoju njihove tete najbolje čuvaju, dok vi gurate velika kolica, u mahnitoj želji da svoju muku ostavite na kasi. A i dobijete nagradni letak, pa poklon tester, o bodovima, o kojima ne znate šta su, kad su i za koga su, da i ne govorimo.
Samo ne spominjite bijedu! Oni, ne vole tu riječ, nekako je ružna. Obratite pažnju, nije im tužna, samo ružna.