Medijska reagovanja:
Predsjednik Republike Srpske, Rajko Kuzmanović, rekao je da je do nekadašnje predsjednice RS Biljane Plavšić stigla pravda, a to je sloboda. Kuzmanović je istakao da se završila golgota ove hrabre i učene profesorke i nekadašnje predsjednice RS.
-Njoj zaista nikada nije bila naklonjena pravda. Pravda je uvijek bila daleko od nje. Ona nikoga nije optuživala. Nikome nije zlo učinila i njoj je, zaista, ovoga puta stigla pravda, a pravda je sloboda za Biljanu Plavšić.
Rajko Kuzmanović, „Fokus“, 23.10.2009.
-Ona je odslužila kaznu i slobodna je po svim zakonoma, i ovim i božjim. Mislim da, u tom pogledu, treba poštovati i moj odnos prema tome.
Milorad Dodik, „Fokus“ , 22.10.2009.
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Igor Radojičić, pozdravio je odluku o oslobađanju bivše predsjednice RS Biljane Plavšić iz zatvora u Švedskoj, ocijenivši da je to trebalo ranije uraditi.
-Smatram da je to trebalo ranije uraditi i da je Plavšićeva trebalo da bude ranije oslobođena.
Igor Radojičić, „Fokus“, 22.10.2009.
-Pod velikim znakom pitanja jeste da li je Biljana Plavšić trebalo uopšte da odgovara. Ona je, kao velika žena, preuzela dio odgovornosti na sebe. Poznato je da se ona, za vrijeme svog mandata, uopšte nije mnogo pitala o važnijim stvarima, za koje je kasnije odgovarala. Mi se radujemo njenom povratku i želimo da ostatak života provede u dobrom zdravlju i veselju.
Marko Pavić, tekst sa nazivom Unitaristi i stranci ne žele dobro BiH, „Fokus” 20.9.2009.
-Nadam se da će vrijeme provedeno u zatvoru što prije zaboraviti, prilagoditi se na nove uslove života i živjeti srećno do kraja života – naglasio je Knežević i dodao da je njena osuda jedan od ružnijih dijelova istorije Haškog tribunala, jer je riječ o jedinoj ženi koja je osuđena, a da nije imala nikakve krivice za djela za koja su je teretili.
Knežević je naglasio da je Plavšićeva priznala krivicu, jer po svome razmišljanju, nije imala snage da izdrži dugotrajno suđenje. On podsjeća da je Plavšićeva kasnije izrazila kajanje zbog priznanja krivice, jer joj to nije ništa pomoglo kada je u pitanju dužina kazne.
Ostoja Knežević/„Fokus“, 22.10.2009.
-Zadovoljni smo i raspoloženi zbog činjenice da će gospođa Plavšić narednog mjeseca, shodno pravilima Tribunala, konačno biti puštena iz zatvora i na taj način, kao svi slobodni građani, uključiti se u društveni život našeg naroda.
Milorad Dodik, „Fokus“16.9.2009.
Predsednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je bivši predsednik RS Biljana Plavšić prošla težak period i da smatra da je ona „manje kriva za sukobe nego član Predsedništva BiH Željko Komšić”:
-Ako je on nosio „zlatni ljiljan”, onda to govori koliko je i šta činio u ratu i biće interesantno da se to sagleda u budućnosti. Biljana Plavšić ni u koga nije pucala i nije nikoga ubila. Videćemo da li su to radili nosioci „zlatnog ljiljana”.
Milorad Dodik, „Večernje Novosti”, 9.9.2008., tekst sa nazivom Dodik: Komšić je više kriv.
-Vijest o puštanju gospođe Plavšić dobro došla je za sve dobronamjerne ljude. Radujem se da je došao kraj njenim mukama u zatvoru i da će konačno biti na slobodi, jer je nepravedno bila osuđena i najmanje kriva za sva dešavanja u BiH.
Ostoja Knežević, „Fokus”, 15.9.2009.
-Pošteno govoreći, nije ni trebalo da gospođa Plavšić bude slučaj Haga. To se desilo njenom voljom i drago mi je da su švedske vlasti konačno shvatile o kome se radi. Prije svega, to je jedan humani potez i odluka, ali u svakom slučaju obradovan sam i prijatno iznenađen ovom viješću.
Živko Radišić, „Fokus”, 15.9.2009.
-Čudno mi je jedino da se u njenom slučaju čekao krajnji rok, po isteku dvije trećine, pa da je puste na slobodu. Ne vidim razlog zašto je to bilo tako. Smatram da je to ranije trebalo da se desi.
Mirko Šarović, „Fokus”, 15.9.2009.
Sredoja Nović, koji je bio ministar i u vrijeme dok je Plavšićeva obavljala funkciju predsjednika RS, smatra da je u ovom slučaju došla do izražaja humanosti i pravičnosti prema ženi koja je sigurno daleko od onoga što joj se pripisivalo i zbog čega je tolike godine ležala u zatvoru.
„Fokus”, 15.9.2009.
-Njoj nije uračunato u rok odsluženja kazne što je u Beogradu bila više od godinu dana u nekoj vrsti kućnog pritvora. Ona je građanin Srbije, ima srbijanski pasoš i vratiće se u Beograd. Od trenutka kada izađe iz švedskog zatvora gospođa Plavšić potpuno je slobodna i nastavlja da uživa u penzionerskom životu – rekao je Lazanski i dodao da se Plavšićeva vraća u krug porodice i da će živjeti s bratom Zdravkom u Beogradu.
Miroslav Lazanski, „Fokus”, 15.9.2009.
-Biljana Plavšić nas je zadužila. Mi smo spremni da idemo do kraja i da se maksimalno angažujemo da joj pomognemo – rekao je Mihajlović i dodao da će podršku tražiti od svih svojih bivših partijskih kolega, a i onih koji su danas u DNS.
Svetozar Mihajlović, tekst sa nazivom Proglas za humanost – „Fokus“ 4.10.2007.
-Rado ću se pridružiti činu za zaštitu ljudskih prava gospođe Plavšić jer je ona puno doprinijela za demokratizaciju ovoga prostora.
Ostoja Kremenović, Proglas za humanost – „Fokus“ 4.10.2007.
Jedini put kad je država Srbija uradila nešto u slučaju Biljane Plavšić, bilo je kad je vlada Zorana Đinđića dala garancije za njeno privremeno puštanje na slobodu. Posle toga – ništa.
-Pominjala ga je pre nekoliko dana – kaže Svetozar Mihajlović. – Rekla je da je on mnogo uradio za nju i da bi danas sve bilo drugačije da je živ.
„Večernje novosti”/Svetozar Mihajlović, tekst sa nazivom Pod stalnom torturom, 20.4.2008.
-Rekla mi je da je diplomirani biolog, a onda je nastavila sa pričom o superiornosti srpskog naroda – piše Del Ponteova. – Njeno buncanje je bilo odvratno, pa sam završila razgovor. Nameravala sam da tražim robiju za nju!
„Večernje Novosti”/Karla Del Ponte, 17.3.2008., tekst sa nazivom Del Ponte: Slagala me.
Predsedavajući Predsedništva BiH Željko Komšić rekao je da se odluke pravosudnih institucija moraju prihvatiti, ali da je ogorčen odlukom Haškog tribunala o puštanju iz zatvora Biljane Plavšić. On je rekao da se takva odluka suda u Hagu „može zvati bilo kakvim imenom, ali da sigurno nije pravda”, izjavila je Beti Komšićeva savetnica Irena Kljajić.
„U očima pre svega onih, koji su žrtve rata u BiH, i politike Biljane Plavšić, ali i svih onih koji veruju u BiH i univerzalna načela pravde, Međunarodni sud za ratne zločine (u bivšoj Jugoslaviji) sigurno više neće biti ono što je bio do donošenja ove odluke”.
Željko Komšić/Beta/E-novine, 15.9.2009.
Bakira Hasečić, predsjednica udruženja „Žene žrtve rata” rekla je da je šokirana viješću da će Plavšićeva biti puštena na slobodu.
„Pitamo se da li će puštanje ratnih zločina na slobodu biti buduća praksa Haškog tribunala? Mi smo vjerovale da Međunarodni krivični sud nije pod utjecajem svjetske politike, ali smo tek sad shvatile da jeste što je šokantno, jer je Tribunal osnovan zbog žrtava kako se to nikad ne bi ponovilo i zaboravilo”.
Bakira Hasečić, Sarajevo-x/E-novine, 15.9.2009.
Posebno mjesto u medijskim reagovanjima na vijest o puštanju na slobodu bivše predsjednice RS zaslužio je komentar „Glasa Srpske“ od 24.10.2009., stoga ćemo ga prenijeti u cijelosti.
Biljana Plavšić
Autor: Miroslav Filipović
Vijest da će Biljana Plavšić, nekadašnja predsjednica Republike Srpske, biti puštena na slobodu 27. oktobra s pravom je kod svih dobronamjernih ljudi ove zemlje ocijenjena kao pravedna.
Riječ je o visoko moralnom državniku koji je hrabro i podignute glave priznao svoj dio odgovornosti za tragična dešavanja u proteklom ratu i, samo na osnovu predsjedničke funkcije, dobrovoljno se javila Sudu u Hagu, iako direktno nije naredila nijedan zločin.
Biljana Plavšić, osuđena za progon nesrpskog stanovništva, viteški i dostojanstveno podnijela je egzistencijalno satirući sudski proces i više od šest godina zatvora u Švedskoj, gdje je sama branila najviše moralne vrijednosti -pravdu i istinu.
Zato Srpska treba časno i ponosno da dočeka svoju prvu predsjednicu koja je pokazala da se za istinu, ipak, isplati žrtvovati. Biljana Plavšić se nije žrtvovala samo za Srpsku i srpski narod u BiH. Ona se žrtvovala za sve.
Pa čak i za one koji je nazivaju najpogrdnijim imenima. Samo oni to ne mogu da shvate, jer su zaslijepljeni i zatrovani mržnjom koja hrani njihov rušilački duh. Njeno žrtvovanje je temelj mira i pomirenja u ovoj zemlji. Ali njihovi mračni i netolerantni umovi im ne dozvoljavaju da istini pogledaju u oči.
Oni jednostavno ne mogu da pojme suštinu žrtvovanja Biljane Plavšić koja je preuzela odgovornost na sebe i krivicu svih za sve. To ne može svako, to mogu samo najhrabriji i najmudriji. Time se uzdigla visoko iznad patološke mržnje i netrpeljivosti koje razaraju ovu nesrećnu zemlju.
Zamislimo samo situaciju u kojoj bi svi ratni lideri, sve tri nacije, krenuli putem Biljane Plavšić i priznali svoju odgovornost. Bio bi to istinski put pomirenja.
Ovako na jednoj strani imamo primjer hrabre žene državnika, a na drugoj primjere Ganića, Kljuića, Dudakovića, Orića, Silajyića… koji ne samo da nisu preuzeli odgovornost za ratne zločine, već i dalje pogubno djeluju po budućnost BiH.
Potpuna satisfakcija biće ostvarena tek onda kada pravi zločinci budu odgovarali za svoje zločine ma kako se zvali. Ostaje nada da će se i to jednom desiti. I, naravno, divljenje Biljani Plavšić.
Glas Srpske, 24.10.2009.
Na kraju ostaje da se podsjetimo kako je o drugom haškom optuženiku Ratku Mladiću govorila Biljana Plavšić.
-Što se tiče Mladićevog odnosa prema crkvi – piše Biljana Plavšić – odnos poštovanja prema duhovnim vrednostima, prema veri, prema tradiciji i prema sveštenstvu. To je sa njegove strane bilo spontano, nenamešteno, jer on drugačije i ne ume. Verovatno još iz detinjstva, iz siromašne seoske kuće, poneo je taj dečko čestitost patrijarhalne sredine i njegovo ateističko odrastanje i školovanje nije moglo to u njemu poništiti. Nakon nekoliko meseci, kada sam bila u Glavnom štabu videla sam oltar pored kojeg su prolazili vojnici koji su bili vezani poslom za štab. On je postao verujući čovek, ili je uvek to i bio, ali nije bio svestan toga. Ovo se ne bi moglo reći za celo njegovo okruženje, tj. saradnike, iako su većina od njih imali sličan razvojni put.
„Večernje novosti”, tekst sa nazivom General pred oltarom, 27.01.2005.