Naime, ona je u izjavi agenciji Tanjug rekla da ovih dana ima sastanke u Narodnom pozorištu, kao i da bi zvanične informacije trebalo da budu dostupne u danas, na novogodišnjem koktelu u pozorištu.
Šljivareva, koja je rodom iz Banjaluke, glavni je kandidat da zamijeni Željka Hubača na mjestu direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu. Eventualno imenovanje Tanje Šljivar na mjesto direktora Drame Narodnog pozorišta u Beogradu okončaće izuzetno turbulentnu godinu u nacionalnom teatru Srbije.
Prvo je tadašnji upravnik NP Dejan Savić smijenio Željka Hubača, direktora Drame, a potom je dio ansambla Drame zahtijevao odlazak Savića sa čelnog mjesta u tom teatru. Nakon mjesec dana i najavljenog štrajka dijela ansambla Drame u NP, Vlada Srbije je razriješila dužnosti upravnika Dejana Savića na njegov zahtjev i na to mjesto postavila rediteljku Ivanu Vujić.
Podsjetimo da smo ranije ove godine pisali o tome da Tanja Šljivar nije bila poželjna na Akademiji u Banjaluci. Tanja Šljivar tada nam je rekla kaže da dramski tekstovi koje piše, ne odgovaraju dominantnom javnom diskursu u Republici Srpskoj, u Banjaluci, na Akademiji. Tanja, iako se jedina prijavila na konkurs za nastavnika, nije poželjna na Akademiji umjetnosti u Banjaluci.
Tanja Šljivar rođena je u Banjaluci, SFRJ, 1988. godine. 2011. godine diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti kao studentkinja generacije. Ima i dvije master diplome – iz dramaturgije na FDU u Beogradu (2013) i iz Primijenjenih pozorišnih studija u Gisenu, Njemačka (2017). Odmah nakon diplomiranja dobila je nagradu „Borislav Mihajlović Mihiz“, za dotadašnje ukupno dramsko stvaralaštvo, čime je postala najmlađa dobitnica ove nagrade. Njena prva drama “Pošto je pašteta?“ uspješno je igrana tokom nekoliko sezona u beogradskom Ateljeu 212. Sa drugom dramom „Grebanje ili Kako se ubila moja baka“ u izvođenju BNP-a iz Zenice, osvojila je brojne nagrade: „Slobodan Selenić“ za najbolju diplomsku dramu na FDU, „Petar Kočić“ za najbolju dramu na banjalučkom Teatar Festu, nagradu „Miodrag Žalica“ na Festivalu BiH drame u Zenici.
Ovaj tekst postavljen je još nekoliko puta u omladinskim pozorištima (Kragujevac, Mrkonjić Grad), i scenski čitan na nekoliko jezika (albanski, njemački, srpskohrvatski, poljski) na različitim internacionalnim festivalima i scenama. Za njenu treću dramu „Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali“, takođe u izvođenju Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice, 2016. godine dobila je najznačajniju nagradu za dramsko pisanje u Srbiji – „Sterijinu nagradu“ na festivalu Sterijino pozorje, kao i nagradu „Miodrag Žalica“. Predstava je gostovala na preko 10 internacionalnih festivala (između ostalog i u pozorištu Schlachthaus u Bernu). Isti tekst je 2017. godine pozvan na prestižnu Stückemarkt sekciju festivala Theatertreffen u Berlinu, te je nedavno postavljen u pozorištu Schauspiel Stuttgart na njemačkom jeziku.
Drama „Ali grad me je štitio“ scenski je čitana na katalonskom jeziku, na festivalu Dramaturgija krize, u Barseloni, a na jesen će imati praizvedbu u Narodnom pozorištu u Užicu. Sa dramom „Kao i sve slobodne djevojke“ Šljivar je bila nominovana za jednu od najznačajnijih nagrada za razvoj novog dramskog teksta na njemačkom govornom području – Retzhofer Dramapreis. Drama je praizvedena u Deutsches Theatru u Berlinu, u aprilu 2018. godine, na njemačkom jeziku, a takođe je nagrađena na festivalu MESS u Sarajevu, prvi put dodijeljenom MESS market nagradom za koprodukciju, te čeka domaću prvu izvedbu. Režim ljubavi, posljednja je cjelovečernja drama, koju je Tanji Šljivar naručio Atelje 212, i koja je u istom pozorištu praizvedena u aprilu 2018.
Osim za pozorište, Šljivar piše i objavljuje i radio drame, teatrološke tekstove, kratke priče, kratke izvedbene tekstove i scenarija za filmove, te radi kao dramaturginja. Drame su joj prevedene na više od deset jezika, i objavljene u preko dvadeset različitih pozorišnih i književnih časopisa, publikacija, samostalnih knjiga, i antologija. Bila je gošća književnih rezidencija Museums Quartier u Beču, IHAG u Gracu i Prishtina has no river u Prištini. Učesnica je brojnih radionica, književnih večeri, pozorišnih i književnih festivala, i njen rad je kroz scenska čitanja, gostovanja, autorske večeri i izvedbe, predstavljen u brojnim evropskim zemljama, kao i u Sjedinjenim Američkim Državama. Trenutno živi i radi kao slobodna umjetnica u Beogradu.
Sve ovo nije bilo dovoljno da Tanja bude izabrana za nastavnika na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, na smjeru Dramaturgija, iako je bila JEDINI kanditat na konkursu. Konkurs se odugovlačio i na kraju je, poštujući proceduru, ali ne i logiku, poništen. Izgleda da Tanjini uspjesi nisu dovoljni za banjalučku Akademiju ili je možda ipak u pitanju nešto drugo, jer Tanja je autorka koja proziva, ukazuje na probleme, ne pristaje na kompromise kada je teatar u pitanju.
Međutim, Tanjini uspjesni iako nisu dovoljni za Banjaluku, jesu za Beograd, Evropu i svijet, a bez obzira na ishod njenog današnjeg izbora ona je već uspjela na široj sceni.