‘Elita zagađivača’ pljačka planet do tačke uništenja, kaže Oxfam nakon opsežne studije klimatske nejednakosti.
Najbogatijih 1% čovječanstva odgovorno je za više emisija ugljika od najsiromašnijih 66%, sa strašnim posljedicama po najranjivije zajednice, navodi se u izvještaju.
Najopsežnija studija o globalnoj klimatskoj nejednakosti ikad provedena pokazuje da je ova elitna skupina, koju čini 77 milijuna ljudi, uključujući milijardere, milijunaše i one koji plaćaju više od 140.000 USD (112.500 GBP) godišnje, odgovorna za 16% svih emisija CO 2 u 2019. – dovoljno da izazove više od milijun smrtnih slučajeva zbog vrućine, prema izvješću.
Proteklih šest mjeseci Guardian je sarađivao s Oxfamom, Stockholmskim institutom za okoliš i drugim stručnjacima kako bi proveli posebnu istragu “Veliki ugljični jaz” o uzrocima i posljedicama nejednakosti kada je u pitanju emisija ugljika i neproporcionalan uticaj superbogatih pojedinaca, koji su nazvani “elitom zagađivača”.
Klimatska pravda biće visoko na dnevnom redu ovomjesečnog klimatskog samita UN Cop28 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Izvještaj Oxfama pokazuje da dok najbogatijih 1% ima tendenciju živjeti klimatizovano, njihove emisije – 5,9 milijardi tona CO 2 u 2019. – odgovorne su za golemu patnju.
Koristeći formulu “troška smrtnosti” – koju koristi Agencija za zaštitu okoliša SAD-a, među ostalima – od 226 viška smrtnih slučajeva širom svijeta na svaki milion tona ugljika, izvještaj izračunava da bi samo emisija od 1% bila dovoljna da izazove smrti 1,3 miliona ljudi zbog rasta temperatura tokom narednih decenija.
U periodu od 1990. do 2019. godine, akumulirane emisije od 1% bile su ekvivalentne brisanju prošlogodišnjih žetvi kukuruza iz EU-a, pšenice iz SAD-a, bangladeške riže i kineske soje.
Patnja nesrazmjerno pogađa ljude koji žive u siromaštvu, marginalizovane etničke zajednice, migrante, te žene i djevojke, koji žive i rade vani ili u domovima osjetljivim na ekstremne vremenske prilike, navodi se u istraživanju. Manje je vjerojatno da će te skupine imati ušteđevinu, osiguranje ili socijalnu zaštitu, što ih više ekonomski, ali i fizički izlaže riziku od poplava, suša, toplinskih valova i šumskih požara. UN kaže da su zemlje u razvoju odgovorne za 91% smrti povezanih s ekstremnim vremenskim uvjetima.
Izvještaj otkriva da bi bilo potrebno oko 1500 godina da neko u donjih 99% proizvede onoliko ugljika koliko najbogatiji milijarderi u jednoj godini.
“Superbogati pljačkaju i zagađuju planet do tačke uništenja, a najveću cijenu plaćaju oni koji si to najmanje mogu priuštiti”, rekla je Chiara Liguori, Oxfamova viša savjetnica za politiku klimatske pravde. Dvostruke krize klime i nejednakosti “pospješuju jedna drugu”, rekla je.
Razlika u bogatstvu između nacija samo djelimično objašnjava nejednakost. Izvješće pokazuje da su u 2019. godini – posljednjoj godini za koju postoje sveobuhvatni podaci – zemlje s visokim dohotkom (uglavnom na globalnom sjeveru) bile odgovorne za 40 % globalne emisije CO 2 temeljene na potrošnji, dok je doprinos zemalja s niskim dohotkom zemljama (uglavnom na globalnom jugu) iznosio zanemarivih 0,4%. Afrika, u kojoj živi otprilike jedan od šest svjetskih stanovnika, bila je odgovorna za samo 4% emisija.
Problem o kojem se manje raspravlja, ali sve brže raste jeste nejednakost unutar zemalja. Milijarderi su još uvijek pretežno bijelci, muškarci i žive u SAD-u i Evropi, ali pripadnike ove uticajne klase superbogatih sve više možete pronaći u drugim dijelovima svijeta. Milioneri su još rašireniji.
Izvještaj kaže da su to loše vijesti za klimu na više nivoa. Ekstravagantni ugljični otisak od 0,1% – od superjahti, privatnih aviona i vila, do svemirskih letova i bunkera sudnjeg dana – 77 je puta veći od gornjeg nivoa potrebnog da globalno zagrijavanje dosegne vrhunac od 1,5C.
Korporacijske dionice mnogih superbogatih jako zagađuju okoliš. Ova elita takođe ima ogromnu i rastuću političku moć posjedovanjem medijskih organizacija i društvenih mreža, unajmljivanjem reklamnih i PR agencija i lobista, te miješanjem u društvo s visokim političarima, koji su takođe često članovi najbogatijih 1%, prema izvještaju.
U SAD-u, na primjer, jedan od četiri člana Kongresa navodno posjeduje dionice u kompanijama za fosilna goriva, ukupne vrijednosti između 33 i 93 miliona dolara. U izvještaju se navodi da ovo pomaže objasniti zašto globalne emisije nastavljaju rasti i zašto su vlade na globalnom sjeveru osigurale 1,8 milijarde dolara za subvencioniranje industrije fosilnih goriva u 2020. godini, suprotno svojim međunarodnim obećanjima o postupnom ukidanju emisija ugljika.
Oxfam poziva na velike poreze na bogatstvo superbogatih i neočekivane poreze na kompanije fosilnih goriva kako bi se pomoglo onima koji su najteže pogođeni, smanjila nejednakost i finansirao prelaz na obnovljivu energiju. Kaže se da bi porez od 60% na prihode 1% najbogatijih prikupio 6,4 milijarde dolara godišnje i mogao smanjiti emisije za 695 miliona tona, što je više od otiska Ujedinjenog Kraljevstva 2019. godine.
Privremeni izvršni direktor Oxfam Internationala, Amitabh Behar, rekao je: “Neoporezivanje bogatstva omogućuje najbogatijima da nas pljačkaju, uništavaju naš Planet i odriču se demokratije. Oporezivanje ekstremnog bogatstva mijenja naše šanse da se uhvatimo u koštac s nejednakošću i klimatskom krizom. U pitanju su trilioni dolara za ulaganje u dinamične zelene vlade 21. vijeka, ali i za ponovno ubrizgavanje u naše demokratije.”