Nezadovoljni sistemom, bez obzira na ekonomsku situaciju, nerijetko odlaze isključivo radi mogućnosti života dostojnog čovjeka.
Bio je to povod za današnju konferenciju “Ekonomske migracije, uzrozi i posljedice” koju su organizovali UG „Radnički univerzitet“ Tuzla u saradnji s Banjalučkim socijalnim centrom „ Basoc“ .
Odlaze mnogi, radno sposobni ljudi iz ove države. Najviše se to osjeti u medicinskom kadru, za koji više niko ne može reći tačan broj onih koji su napustili našu državu. Predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine RS Miodrag Femić izjavio je kako je jedino izvjesno da je najveći broj medicinskih sestara otišao, a ujedno su i najtraženije.
“Znamo samo da nas je sve manje, da smo sve stariji, da godine nose svoje, a da evropsko tržište postaje blagonaklonjenije i otvorenije prema toj vrsti struke. Jasno je da će od nove godine biti daleko veći odliv kadra nego dosad. Vrlo jednostavno, Srbija povećava plate, Njemačka od 1. januara smanjuje uslove za odlazak, Hrvatska također ima kvotu stranaca koji mogu da rade. Primanja su daleko veća nego kod nas i logično je da će otići.“
Dodaje kako nam ne treba Njemačka, s obzirom da već i u Federaciji imamo znatno bolje uslove za rad medicinskog kadra.
„U Federaciji su preko 100% veće plate nego u RS. Imamo već primjera da kolege recimo iz Istočnog Sarajeva prelaze u Federalno Sarajevo i njima je plata od 100 do 120% veća. Nama neće trebati Evropa ni Evropska Unija. Sve što se tiče drinskog sliva to će otići u Srbiju, što se tiče savskog sliva otići će u Hrvatsku, centralni dio će otići u Federaciju. A šta ćemo mi to ćemo tek da vidimo“, zaključio je Femić.
foto: BUKA (Milanko Stojnić)
Svjestan je tog problema i Milanko Stojnić, potpredsjednik Sindikata metalaca i rudara Republike Srpske koji kaže kako ljudi odlaze prvenstveno iz ekonomskih razloga, ali ih i pravna nesigurnost dodatno navodi na odlazak.
„Ljudi se brinu za djecu. Sve je kod nas neuređeno, nema sigurnosti. Prijeti se ratom. Ljudi sve to skupe, odvažu i pomalo teška srca, odlaze sa kompletnim porodicama. Nema ekonomske sigurnosti, nema pravne države. Moja djeca su završila fakultete i ja sada trebam da doživim završno poniženje da nakon 60 i nešto godina života i mnogo rada, kao borac prve kategorije, ratni vojni invalid, da hodam i da tražim gdje će oni da rade. Umjesto da to ide normalno.“
Stojnić dodaje da su ljudi pomalo i umorni od pustih analiza, jer uprkos tome što se svijetu ponude informacije, niko ne radi ništa po tom pitanju. A ljudi odlaze u potrazi za boljim životom.
Odlaze oni koji su potrebni, a upitno je da li će ih iko naći na tržištu rada ovdje. Upozorava na to Zlatko Marin, predsjednik Samostalnog sindikata transportne djelatnosti.
„Osim ekonomskog pitanja ljudi odlaze iz jednostavnih razloga. Političko ekonomska nesigurnost, psihološko maltretiranje naroda, radnika, od strane vladajućih struktura u saradnji sa režimskim medijima, kao i bahato ponašanje poslodavaca. Davanje niskih plata. Dosad je bila priča ako vi nećete raditi doći će neko drugo. Sad je priča malo drugačija, s obzirom na to da su otvorene granice i da stručna lica odlaze. A mi ostajemo bez kadrova.“
Marin dodaje kako pravna država ne postoji, jer su upravo najveći kršioci zakona iz pravosuđa. I sve to dodatno navodi ljude da odlaze, jer će time imati mogućnost da žive bez navedenih problema.
„Vani je sve uređeno. Nema prijetnji od strane poslodavaca, kao što je to kod nas. Nema razmišljanja da li ćete dobiti platu ili ne. Nema pritiska od strana političkih partija.“
foto: BUKA (Zlatko Marin)
Ključnu ulogu promjene, Marin vidi u političarima, koji se trenutno pitaju u ovoj državi. Ali, kako dodaje, zasad ne vidi volju i sluh da to naprave. Mišljenja je da bi se trebala konačno uspostavti pravna država, povećati plate, doprinosi uplaćivati.
Uprkos tome što su pozvani predsjednici krovnih sindikata, ali i predstavnici vlade i ministarstva rada, niko od njih se nije odazvao. To je dovoljan pokazatelj šta oni misle o ovom problemu, upozorava na to i Gordana Katana koordinator projekta "Radničkog univerziteta" Tuzla.
„To šalje jako ružnu poruku prema ovoliko bitnom problemu, jer ono što nama svima treba jeste da oni koji kreiraju ekonomski, politički i socijalni ambijent, kažu svoj stav. Postajemo zemlja staraca, odlaze nam ljudi u najproduktivnijim godinama života i to više nisu one migracije kao u Jugoslaviji 60ih i 70ih. Danas odlaze cijele porodice. Postajemo zemlja bez ljudi.“
Uprkos volji i angažmanu sindikata i građanskih aktivista, oni ne mogu biti sami na tom frontu. Upozorava na to i Katana, dodajući da je neophodna veća podrška onih koji kreiraju vlast, ali konkretnija od pustih obećanja i populizma.
„Mi smo imali pljačkašku tranziciju pa smo dobili radnike, pa ratnike. Danas navodno imamo radnike, a zapravo imamo robove“, zaključila je Katana.