Dnevna je soba prekrivena s dvadesetak centimetara okeana, ista je situacija u školi i svakoj kući u selu. Ulice su rijeke, a ljudi su naučeni neprestano gaziti kroz vodu, bili oni kod kuće ili vani. Brdašca od nasipanog pijeska su jedino suho tlo koje imaju.
Život je to građana filipinskog ostrvceta Ubay kojeg je, doslovno, progutala plima koja gotovo da se i ne povlači. "Sviđa mi se ovdje na ostrvu jer je mirno", kaže kućanica Maria Saavedra sjedeći u svom dnevnom boravku, gdje joj more dolazi do gležnjeva. Potopu usprkos ne planira se, kaže, nikada preseliti.
Ovo je mjesto gdje želi umrijeti. Cebu tjesnac poplavljuje njezinu kućicu, koja je čak na uzvisini, minimalno četiri sata dnevno barem 130 dana u godini. No njoj, kao i većini njezinih susjeda selidba na veće, i užurbanije ostvro, nije opcija.
"Ovdje jedemo svježu ribu, skupljamo školjke. Odmah ih prodajemo da kupimo rižu. Kuhamo, pecamo, jedemo i idemo spavati. Volimo ovo mjesto, to je naš dom, tu ćemo i umrijeti", kaže Saavedra.
Poplave su krenule nakon potresa magnitude 7.1 2013. koji je uzrokovao to da tlo "propadne" za metar (ili više).
Naučnici iz Japana, koje vode Laurice Jamero i Miguel Esteban, dolaze na ostrvo kako bi promatrali uticaj radikalnog rasta nivoa okeana na ljudske zajednice i način života. Njihovo je istraživanje, i pokušaji zajednice da se prilagodi, piše Guardian, tema dokumentarnog filma "Racing the King Tide".
Tekst preuzet sa portala Express