Permakulturna farma četveročlane obitelji koja ima 24 ovce, voćnjak zaboravljenih sorti jabuka, krušaka, šljiva i lješnjaka te ove godine planira primiti prve goste u kućicama koje će preurediti u staroj kući i štaglju.
Početak ove priče ne zvuči nimalo neobično dok mu ne dodate podatak da je riječ o nizozemskoj obitelji koja je prije pet godina odlučila napustiti život u okolici Rotterdama i početi novi u Slavoniji, u Zlatnoj dolini, koju napuštaju mladi i odlaze put (europskog) zapada.
Pedesetak metara nakon ploče Skenderovci, tik uz cestu, u svojem terencu dočekuje nas Bart Meijer (52), krajobrazni i permakulturni dizajner, učitelj i terapeut te farmer. Nakon srdačnog upoznavanja moli nas da ga pričekamo da na izvoru uzme vodu za ovce.
– Kod kuće nemamo vode, cijevi su se zaledile, pa svaki dan po nekoliko puta dolazim ovamo. Mještani mi kažu da je ova voda najbolja u široj okolici – govori dok posude s vodom ubacuje u terenac. Ostavljamo auto i sjedamo s njim jer, kako nam kaže, “svojim autom nećete moći k meni uzbrdo”. I tu se poteže pitanje svih pitanja: Odakle Nizozemac usred Slavonije. Bart na to odgovara kao iz puške:
– Naime, kao netko tko je na inkluzivnim imanjima radio kao učitelj terapeut s djecom s posebnim potrebama, najviše s onom iz spektra autizma, ali i djecom koja su se ogriješila o zakon, sanjao sam da ću osnovati svoje. No Nizozemska je zemlja poreza, sve je skupo, neusporedivo s Hrvatskom. Stopa siromaštva je mnogo veća nego ovdje, a najam kuće u kakvoj ovdje živimo Jessica (42), Bram (16), Maria (14) i ja, od 80-ak kvadrata, tamo stoji 650 eura mjesečno. Naime, ovo imanje od 11 jutara i kuću platio sam 12.000 eura, a u Nizozemskoj sam toliko plaćao režije i poreze na režije za kuću u kojoj sam živio. Tako sam, u razgovoru s prijateljem iz Istre, došao na ideju pronaći imanje u Hrvatskoj. I završio ovdje, u Skenderovcima – priča s oduševljenjem dodajući kako je ovdje sve bolje – priroda je netaknuta, voda zdravija, a zrak 800 puta čišći.
– Kći Marija oboljela je od astme i prije polaska u Hrvatsku pošli smo liječniku kako bismo uzeli zalihe lijekova, barem za prvih šest mjeseci. Kada smo mu rekli gdje selimo, otvorio je stranicu na internetu i pročitao nam da je zrak u okolici Lipika od 800 do 1000 puta čišći nego u Rotterdamu. Rekao nam je da nam ne trebaju lijekovi i da će se Marijina astma povući za pet dana – prisjeća se 'Dutch', a na pitanje što je bilo s kćerkinom astmom uz smijeh nam kaže: Liječnik je lagao. Nestala je za sedam dana.
I sin i kći vole život u Skenderovcima, na njihovu brdašcu. Bram ide u srednju školu, smjer ugostiteljski menadžment te strastveno radi na učenju stranih jezika. Osim materinjeg nizozemskog, jako dobro govori engleski, njemački i hrvatski. A budući da je iz znatiželje na internetu naučio ćirilicu, plan mu je naučiti i ruski. Maria je sedmašica, sjajno se snašla u novoj sredini – pronašla je mnogo prijatelja koje je pak spojila s prijateljima u rodnoj Nizozemskoj. Iako joj je odmalena san postati glumicom, život na farmi otvorio joj je nove vidike – sada razmišlja i o studiju veterine, ponosno nam priča otac, prenosi 24sata.hr
Nakon nekoliko minuta vožnje dolazimo na imanje, u zaseok Brđani, a Bart nam govori – dobrodošli na Zlatna jutra. Vodi nas oko kuće i pokazuje imanje pojašnjavajući kako je kad su došli ovdje sve bilo zaraslo. Stare voćke jabuka i šljiva nisu se ni vidjele od šikare koja ih je obrasla.
– Sve sam raskrčio svojim rukama, iza mene su tisuće sati rada bez teške mehanizacije. Prošle sam godine nabavio ovce i sada veći dio posla oko krčenja imanja rade one. Čisteći teren otkrivao sam voćku po voćku – stare jabuke, kruške, šljive, trešnje, orahe, lješnjake… Činim sve da ove voćke koje su nas prve dvije godine nagradile sočnim plodovima, nakon ovogodišnje stanke opet rode u punom sjaju. Na imanju su stare sorte, a one poput zvečarke, kolačare i reske u nekim dijelovima Hrvatske potpuno su izumrle. I dok su mi mnogi susjedi savjetovali da ih maknem jer su stare i u lošem stanju, učinio sam sasvim suprotno – vratio sam ih u život. I one će mi to vratiti – kaže ovaj zaljubljenik u prirodu.
I upravo je život u skladu s prirodom ono što Bart, Jessica i njihovo dvoje djece ovdje žele provesti u djelo. Naime, ništa, ali baš ništa na imanju kojeg su kupili ne žele odbaciti. Ni stare voćke, ni stari štagalj ni trošnu kućicu. Sve će preurediti, u skladu sa zakonitostima permakulture. I od toga živjeti.
– Pedesetak metara od kuće u kojoj živimo su stara kuća i štagalj. Tamo su sada i naše ovce. Preuredit ćemo ih, i to tako da ćemo obnoviti kuću baš onakvu u kakvoj se ovdje živjelo prije 100-150 godina. Samo ćemo iz sigurnosnih razloga uvesti solarne panele. Uredit ćemo je 'pola-pola', tako da će ljudi ako žele imati moderni tuš i toalet to imati u jednom dijelu kuće, a sve ostalo će biti kao što je bilo prije – kaže i dodaje da će tijekom gradnje i uređenja poštovati tradiciju ovoga kraja.