Sve češće političke partije zagovaraju izmjene izbornog zakona koje bi poslanički ili odbornički mandat dale stranci, a ne pojedincu. Odnosno, koje bi dovele do toga da se u budućnosti ne dešavaju situacije u kojima pojedini izabrani poslanici već u prvih pola godine mandata pređu u redove političkih protivnika.
Neki su to pokušavali spriječiti potpisivanjem notarskog ugovora kojim „preletač“ mora platiti odštetu za istupanje iz stranke. Ali ni to nije spriječilo mnoge od njih da se svrtaju među, kako se za njih kaže, „papke“. Jer, ponude za preletače su itekako izdašne i u većini slučajeva pokrivaju svaku ugovornu obavezu.
Vjerovatno najviše papaka je proizveo SDS zajedno sa ostatkom opozicije u Republici Srpskoj. Sa njihovim preletačima se formirala Vlada Republike Srpske, gradska skupština u Banjaluci je postala sinonim ka kupovinu odbrnika, u mnogim opštinama i gradovima SDS je ostao bez najistaknutijih članova, a samim tim i bez dugogodišnje vlasti i tim mjestima. A da situacija po njih bude još gora, u najavi su i novi preleti što potvrđuje Dodikova izjava o Mići Mićići (SDS) kao kandidatu SNSD-a za gradonačelnika Bijeljine.
Zbog toga i ne čudi da upravo iz SDS-a kreće nova kampanja za izmjenu Izbornog zakona i vraćanje mandata stranci, gdje su izgleda uvjereni da će i dalje nastaviti da gube poslnike i odbornike.
“Iako vraćanje mandata u vlasništvo stranke nije demokratski pristup politici, Bosna i Hercegovina je pokazala da je nedemokratsko društvo i da je neophodne ove stavke izmijeniti u Izbornom zakonu BiH”, smatra Mirko Šarović, predsjednik SDS-a.
Dragan Mektić (SDS), poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH koja bi trebala da napravi ove izmjene navodi da se sadašnji način izbora poslanika uveliko zloupotrebljava i da se tome mora stati u kraj.
„Ne mogu ja reći da je to loše zamišljena ideja, međutim to se kod nas zloupotrebljava tako što se sve svodi na političku trgovinu. Poslanici nakon izbora stave na tržište svoj mandat i počnu ga naplaćivati. To je nevjerovatno na koji se sve to načine naplaćuje. Od gotovog novca, kupovine stanova… To je ozbiljan kriminal kojem se ne može stati u kraj na ovakav način. Dok ne sazri svijest na ovim prostorima, ja preferiram da vlasnik mandata budu stranke. Samo da spriječimo političku korupciju i kriminal i da se to koliko toliko dovede u red. Pa vi onda izvolite, pređite bez mandata u drugu stranku i grradite negdje tamo karijeru. Vi imate stranke sa ozbiljnom infrastrukturom i sa njom izguraju nekog na neku poziciju u zakonodavnoj vlasti, a onda to pojedinac prisvoji kao ličnu svojinu, izbaci na tržište i prodaje. Tu se pominju cifre do miliona“, reako je Mektić za BUKU.
On se osvrnuo i na činejnicu da se u SDS-u već pribojavaju mogućnosti da će u budućnosti imati problema sa preletačima.
„Vi to ne možete u ovom momentu reći. I ne možete imati povjerenja u ljude na listama i očigledno da svako ima svoju cijenu. Nemamo mi tu razvijenu političku svijest i odgovornost. I to nije samo sa SDS-om. SDS je sad u takvoj situaciji, jer ova garnitura na vlasti je sve poklopila. Sve se to radi i kupuje javnim novcem kroz tendere i manipulacije. Niko ne izvlači svoj novac iz svog džepa. To je sad problem SDS-a, ali ako se nekad promjene neke stvari, ne isključujem ja mogućnost da bi to SDS radio“, rekao je Mektić.
Sa druge strane, malo ko pita one koji u svoje redove primaju dojučerašnje političke protivnike akko sve to utiče na njihovu unutrašnju organizaciju u partijama i koliko je dobro to što radi njihovo rukovodstvo tarad stvaranja velike podrške u skupštinama.
„Mi nemamo puno slučajeva da su ljudi prethodno konfrontirani SNSD-u došli direktno u SNSD. I kada je u pitanju SNSD ključni ljudi ne samo na nivou stranke, već i po opštinskim odborima imaju dužu tradiciju članstva i aktivizma u stranci. Može biti priča da oni članosvi koji su u SNSD-u 20 godina zamjere da su možda preko njih prešli i nametnuli oni koji su članovi tek 10 godina. Tako da SNSD manje-više nema problema“, rekao nam je Srđan Mazalica (SNSD), poslanik u Narodnoj skupštini RS.
On kaže da do sad nije bilo velikih nezadovoljstava zbog „usisavanja“ kadra protivničkih političkih partija zbog dobrog kadriranja od strane predsjednika SNSD-a.
„Tome u prilog ide i činjenica da je predsjednik stranke osjetljiv prema prvoborcima i ljudima koji su duže vremena u SNSD-u i ta njegova politika šalje jasnu poruku da treba biti strpljiv i da će svako ko se trudi napredovati u stranci, bez obzira na one što dolaze“, rekao je Mazalica za BUKU.
On smatara da je SNSD sa preletačima postavio opšte ciljeve i interese iznad svega i zbog toga su svi zadovoljni, jer mogu da urade nešto za zajednicu u okviru funkcija i pozicija koje im pripadaju prema proporcijalnom učešću u vlasti.
Zbog toga, kaže on, nema velikih problema što sve više koalicionih partnera dolazi iz nekad suprostavljenih političkih subjekata.
„Naravno, ima tu problema, ali oni su minimalni u SNSD-u.“
Mazalica tvrdi da će SNSD, uprkos činjenici da je jedan od najvećih profitera u prethodnih nekoliko postizbornih „prelaznih rokova“ podržati izmjene Zakona u dijelu davanja mandata stranci.
„SNSD je uvijek isticao i zvanično se zalažemo za davanje mandata stranci i da treba jačati stranku. To ne bi trebao biti problem. Te lične kampanje i ti preferencijalni izbori su se pokazali kao loši i mi isto mislimo da stranka bi trebala da dobije mandat i to bi bilo najbolje rješenje“, kaže on.
Sa druge strane, njegova stranačka koleginica i delegatkinja u Domu naroda parlamenta BiH Dušanka Majkić se ne slaže sa stavom da nešto treba mjenjati. Za nju je ovo demokratski standard koji kad se jednom dostigne ne treba ukidati.
Ona za Buku kaže da nema ništa protiv onih koji odluče da promjene politike i priključe se SNSD-u, iako su godinama bili najveći kritičari ove partije i politika koje vodi.
Prema njenim riječima, prelazak velikih protivnika SNSD-a u ovu partiju ili koaliranje kroz druge stranke, nije ostavilo nekih posljedica sa sam SNSD i njegove dugogodišnje članove, koji moraju znati da ljudi koje oni primaju ne dolaze sa margine.
„Ovdje nije riječ o ljudima koji su negdje sa margine došli u SNSD pa dobili neke pozicije. Ipak se radi o ljudima koji imaju određenu specifičnu težinu. Ne možemo mi samo gledati kako se na primjer gospodin Čavić (Dragan) ponašao prije nego što je ušao u vlast. Čovjek nosi određenu težinu. Njegova greška je bila jer je proveo neko vrijeme u nekim strankama, napravio stranku koja nije uspjela da se razvije u stranku koja bi iskoristila njegovo iskustvo koje je unio u tu partiju. Šta bi trebao SNSD, da kaže da neće takve osobe koje kažu da je njihova politika prethodna bila pogreška, što se vidi po rezultatima glasanja. Takođe, partneri iz Doboja koji su nosili jednu težinu i držali Doboj godinama su nam se priklonili i to je sigurno dobar potez. Grupisanje i povećanje broja ljudi koji nose određeno znanje i težinu ne ide samo na korist onih koji ulaze u neku partiju, već i u korist same partije“, rekla je Majkić.
Ipak, onda dodaje da uvijek ima onih koji će biti nezadovoljni.
„Tu su uvijek oni koji su u SNSD-u od prvog dana i koji će tvrditi da to ne treba da se radi. Uvijek ima onih koji će možda biti nezadovoljni. Ali, SNSD funkcioniše tako da kaže: 'Oni koji nam trebaju uzimamo, onima koje ne želimo se zahvalimo'".
Ima li drugog načina?
Doktor političkih nauka Vlade Simović navodi da je za stabilan i razvijen parlamentarizam, koji je osnova za stabilnu i razvijenu demokratiju, bitno da postoji stabilan partijski sistem, što kod nas nije slučaj. Posebno imajući u vidu posljednja dešavanja.
“Stabilan partijski sistem podrazumijeva stabilne institucionalizovane političke partije, koje trenutno u BiH u dobroj mjeri i nemamo. Svejdoci smo da imamo nemali broj političkih partija koje nastaju parlamentarnim putem, odnosno razdvajanjem postojećih političkih partija u parlamentu. Neke od tih političkih partija se doslovice razdvoje već u prvoj godini ili neposredno poslije samog preuzimanja mandata. To sve čini partijski sistem nestabilnim. A nestabilan partijski sistem po prirodi dovodi do nestabilnog političkog sistema. To sve šteti razvoju demokratije i onemogućava demokratsku konsolidaciju u BiH. Svjedoci smo da mnogi procesi koje smo očekivali kao građani da će biti završeni u neko dogledno vrijeme, nažalost, nisu još uvijek završeni. Mi možemo da govorimo o svega tri do četiri političke partije u BiH koje su stabilnije i institucionalizovane”, rekao je Simović za BUKU.
Kada je riječ o političkoj sceni u BiH u posljednja tri izborna ciklusa, možemo s pravom reći da su svega dvije političke partije u RS, i dvije do tri u BiH, relativno stabilni politički subjekti koji mogu uvijek da prije i poslije izbora na neki način dobiju niz patuljastih stranaka kao koalicione partnere ili da usisaju poslanike suparničkih partija u svoje redove.
To je praksa koja se dešava godinama i zbog toga bi najbolje bilo mijenjati izborni zakon, objašnjava Simović i predlaže najbolji sistem koji bi u Republici Srpskoj mogao zavesti malo reda.
„Da bi imali stabilne vlade i stabilne skupštinske većine, jako je bitno ukinuti proporcijalni izborni sistem koji imamo i zamijeniti ga dvokružnim većinskim izbornim sistemom, za koji sam uvjeren da bi u uslovima Republike Srpske davao stabilne skupštinske većine, a samim tim i stabilne vlade“, rekao je Simović, pojašnjavajući o čemu se radi:
„Dvokružni sistem je kada imate jednomandatne izborne jedinice. To bi u RS bile 83 izborne jedinice, koliko ima i poslanika. U tim izbornim jedinicama koje su podijeljene prema broju birača, da svaka izborna jedinica ima isti broj birača birao bi se samo jedan poslanik. Ukoliko taj poslanik ne dobije 50 procenata od izašlih birača, on će sa drugoplasiranim ići u drugi krug i u drugom krugu bi pobijedio onaj koji ima većinu u odnosu na drugog. Time bi se stvorile prilično stabilne skupštinske većine, povećala bi se veza između birača i izabranog predstavnika, osnažili bi se kapaciteti demokratije, prilično bi poslanici postali odgovorniji prema svojim izbornim jedinicama jer dolaze iz jednomandatnih izbornih jedinica. U principu, dolazili bi iz izbornih jedinica sa malim brojem birača, sa kojim bi, prema pretpostavkama, imali i veću interakciju i veću odgovornost prema njima. To bi bilo jedno dobro rješenje za Republiku Srpsku, čime bi ona postala jedan od najuzornijih parlamentarizama u regionu.“