Prvi slučaj zaraze COVID-19 Kanton Sarajevo zabilježio je 20. marta. Za devet mjeseci, zaključno sa 26.12. u KS je ukupno oboljelo 23 928 osoba. Izliječenih je 22.068, a bitku protiv koronavirusa izgubilo 367 osoba s područja sarajevskog kantona. Trenutno je u KS hospitalizovan 188 pacijent i pacijentkinja koji se liječe od koronavirusa, a na respiratoru je sedam osoba.
Epidemiološka situacija nije zabrinjavajuća, a o mjerama protiv suzbijanja koronavirusa razgovarali smo sa Kemalom Beganovićem, članom Kriznog štaba Ministarstva zdravstva KS. Policijski čas u Federaciji BiH je, kaže nam, apsurdan, ali kantonalni štabovi su nemoćni. Naredbe Federalnog štaba se ne mogu ublažiti, već samo pooštriti.
BUKA: Sad je vrijeme kada moramo sačuvati živote, ali života će biti nakon pandemije. Psiholozi i psihijatri upozoravaju da će biti velikih problema s mentalnim zdravljem. Da li krizni štabovi misle o tome i da li možda nekada pretjeruju s kritikom stanovništva?
Ova epidemija/pandemija se desila u jedno novo, specifično vrijeme, hiperprodukcije vijesti i novih medija. Danas svako od nas na svom Facebook, Twitter ili Instagram profilu kreira i publikuje vijest. Nikad u istoriji civilizacije ljudi nisu bili informisaniji i nikad vijest nije bila brža i dostupnija. U tom opisanom medijskom prostoru se desila pandemija koronavirusa i sav taj fokos svakog od nas na tu goruću, aktuelnu temu nikad nije bio veći. Zato smo preumorni i prezasićeni od priče o COVID-u. Mogu govoriti konkretno o Kriznom štabu Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo, koji je bio najaktivniji i najažurniji u Bosni i Hercegovini, da smo se trudili da ne kritikujemo, ne plašimo građane, ne unosimo nemir i paniku. Trudili da budemo izbalansirani, a ako ste pratili u posljednje vrijeme naše medijske istupe koji su skoro redovni i svakodnevni – ne samo da nismo kritikovali građane, nego naprotiv afirmativno i pohvalno smo govorili o odnosu građana prema poštivanju propisanih epidemioloških mjera. Zato u Sarajevu imam danas solidnu epidemiološku situaciju dok istovremeno svjedočimo da je region u velikim problemima. Građani su se vrlo dobro pridržavali epidemioloških mjera i hvala im na tome. Dok svjedočimo lockdownu u regionu mi živimo gotovo pa normalno. Mislim na “normalno” u situaciji u kojoj trenutno živimo i koja to dozvoljava. Novonormalno.
BUKA: Većina zemalja svijeta vakcine nabavlja na dva ili više načina: putem COVAX sistema i direktnim nagodbama. Jasno je da će BiH među posljednim zemljama svijeta dobiti vakcinu. Jeste li mogli vakcine nabaviti i direktnim putem?
Da – jesu, ne jesmo! Trebali su vakcine nabaviti i direktno. Da pojasnim, vakcinu ne nabavljaju krizni štabovi, niti kantoni. Nadležne su institucije entiteta i svakako institucije Bosne i Hercegovine, ali da postavim retoričko pitanje, koje svako od nas može postaviti sam sebi – ko će to učiniti, ko je taj čovjek, ko je taj zvaničnik? Ne želim se baviti političkim opservacijama, ali ne vidim tog čovjeka koji je dovoljno angažovan i proaktivan i u čijem je to opisu posla da se lično angažuje i da vakcija dođe i prije isporuke predviđene putem COVAX mehanizma. Prema nekim najavama, vakcina će kod nas stići tek krajem februara, mislim na Federaciju BiH. Moramo i mi sami da prihvatimo da nismo baš “prepoznati” kao važni i prioritetni da bi nam neko servirao vakcinu. U svjetskim ili evropskim okvirima očito nismo toliko važni i “veliki”. I to je, nažalost, tako. Pa, ako ništa, imamo prijatelja u svijetu, prijateljskih zemalja. Pitanje da li je iko i pitao, zamolio?
BUKA: Zašto policijski sat ako znamo da nakon 23h sata ništa ne radi, ljudima je onemogućeno da obilaze starije članove porodice ukoliko im nešto zatreba i generalno čemu to ograničavanje kretanja?
Meni je ta mjera potpuno apsurdna i to je moj konzistentan stav od prvog dana uvođenja te mjere, čak i kad nisam bio član Kriznog štaba. Isto smatram i danas. Ne vidim svrhu te mjere, a ako neko može dati suvislo objašnjenje i argumente volio bih da ih čujem. Policijski sat nije nikakva protuepidemijska mjera. To je mjera nemoći vlasti, odnosno institucija države da kontroliše provođenje epidemiološki mjera, pa je linijom manjeg otpora najbolje sve zaključati nakon 23 sata i mirna Bosna (a i Hercegovina)!
BUKA: Koliko stanovništva u Kantonu Sarajevo je testirano?
U Kantonu Sarajevo je urađeno zvanično više od 107.000 testova. To je rekao bih solidan broj testiranih u odnosu na broj stanovnika. Prema zvaničnom popisu 413.000 osoba živi u Kantonu Sarajevo, a realno je da je broj stanovnika manji u odnosu na zvanični popis. Možemo zaključiti da je više od četvrtine stanovnika Kantona Sarajevo tokom 2020. godine testirano PCR metodom u nekom vremenu. Vječita dilema i javna polemika: “testira se malo, puno, nedovoljno, dovoljno…” Testira se prema indikacijama. Niko nikome nije izdao nalog: “testiraj, ne testiraj, testiraj manje, testiraj više”. U Kantonu Sarajevo je sve vrijeme bilo dovoljno testova, a suverenu odluku o testiranju donosio je nadležni porodični ljekar na osnovu indikacija o testiranju svakog građanina sa sumnjom na infekciju koronavirusom. Niko mimo ordinacije ljekara porodične medicine nije se mještao u indikacije, niti je i mogao da je imao namjeru.
BUKA: Smatrate li da bi mjere trebalo da budu usaglašene? U RS-u maske nisu obavezne na otvorenom, u FBiH jesu.
Naravno da su trebale biti usaglašene, jer je ovako u najmanju ruku bilo smiješno. Sjetimo se situacije da naprimjer kafane ne rade u Sarajevu ili rade do 23 sata, a rade u Istočnom Sarajevu, što je nekih 500 metara preko Vraca ili 100 metara iz Dobrinje u Lukavicu ili zabrana kretanja u Istočnom Sarajevu između opština, a toga nema u Kantonu Sarajevo i slično. Posebna priča je usaglašavanje ili bolje rečeno neusaglašavanje mjera unutar Federacije BiH. Apsurdno i tragikomično.