Nakon što je 27. januara Ustavni sud Poljske obrazložio svoju odluku iz oktobra prošle godine, prema kojoj je abortus u ovoj zemlji potpuno zabranjen, pa čak i u slučajevima kada je fetus oštećen ili je posve sigurno da će dijete po rođenju preminuti, Poljakinje širom ove zemlje protestuju. Abortus je dozvoljen samo u slučajevima silovanja, incesta i kada ugrožava život majke. U modernim evropskim državama ovakav zakon bi bio samo ideja radikalne desnice, ali u Poljskoj je to realnost. Hiljade Poljakinja širom ove zemlje, članice Evropske unije, ne odustaje od zahtjeva da država odustane od prava da odlučuje o nijihovom tijelu. O ovoj važnoj temi BUKA je i ranije izvještavala, a zabrana abortusa je tema našeg intervjua sa Nataliom Zaba, novinarkom iz Poljske.
Natalia je novinarka po profesiji i ubjeđenju. Rođena je i živi u Poljskoj. U svom izvještavanju pokriva politiku, organizovani kriminal i regionalna pitanja, između ostalog, za Sky News, Al Jazeeru Balkans, te organizaciju Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala. Alumna i članica je prestižne mreže profesora Cezarego Wojcika, the Leadership Academy for Poland. Autorica je dokumentarnog filma “The Game”.
BUKA: Juče, dok smo dogovarali ovaj intervju, izvještavala si sa protesta. Da li je bilo nasilja na ulicama?
Ima nasilja, prije svega od strane policije prema građanima. Policija koristi suzavac, ali ne samo to. Prekjuče u Varšavi policija je zatvorila gomilu ljudi u takozvanom "prstenu", niko nije mogao da izađe iz kruga koji je napravila policija, tako su ljudi stajali do dva ujutru na hladnoći. Policija je tražila da se legitimišu, ljudi su to odbijali, jer ovo je bilo spontano okupljanje i policija u tim slučajevima nema pravo na takvo ponašanje. Takođe, prekjuče je privedeno 14 osoba, tri su zadržane preko noći na komisarijatu, ne znam detalje oko njihovog tretmana. Ima pojedinih incidenata jako brutalnog ponašanja. U četvrtak je Olivia Masoja, aktivistkinja, opisivala kako ju je jedan od policajaca bacio na zemlju, na slikama se vidi da joj je razbijen nos. Tih incidenata nema puno, ali dešavaju se svugdje u Poljskoj tokom protesta, koji su uglavnom mirni. Inače, vidi se ogromna razlika u tretmanu od strane policije prema, recimo, nacionalistima. Primjera radi, tokom marša za nezavisnost, koji je do sada bio organizovan svake godine 11. novembra, bacali su molotovljeve koktele, nasilni su, nerijetko promovišu fašizam, a ove godine su čak izazvali masovnu tuču, ti ljudi su bez većih prepreka marširali Varšavom. Međutim, protesti protiv zabrane abortusa postaju sve žešći. Juče je u Varšavi u blizini kuće Jaroslava Kačinjskog policija zaustavila kola sa ozvučenjem za proteste, jer po njihovom mišljenju kola su stvarala neku vrstu opasnosti. Aktivisti su zauzvrat izvrijeđali policiju. Policija tvrdi da su aktivisti fizički napali njihovog kolegu, dok znamo takođe da je na istom skupu povrijeđena organizatorka protesta Marta Lempart.
BUKA: Ustavni sud je 27. januara obrazložio svoju odluku od 22. oktobra prošle godine, u čemu Ustavni sud vidi argumente za zabranu abortusa?
U svom obrazloženju Ustavni sud poziva se na pravo na život kao fundamentalno pravo i ja mislim da ovo niko ne spori, međutim, vrlo je problematično – a o tome sigurno bolje da priča ljekar nego ja, da Sud smatra da je fetus dijete, a trudnica majka. Za mene kao novinarku to je jako problematično razumijevanje situacije. Sud iz logike svog razmišljanja je izgleda takođe potpuno izbacio ideju smanjenja patnje kao jedne od glavnih stubova etike savremene medicine, stoga odlučeno je umjesto žena šta da rade sa svojom trudnoćom, čak i u slučajevima u kojima se zna unaprijed da neće biti srećnog porođaja, u tim okrutnim slučajevima kad je fetus genetski oštećen, jer kako je rekao jednom Jaroslav Kačinjski „dijete mora da se krsti, da bude sahranjeno, da dobije ime”.
BUKA: Zakon o vještačkom prekidu trudnoće je poprilično restriktivan, je li se uopšte moglo spriječiti njegovo donošenje?
Kao što smo vidjeli, bili su snažni pokušaji.
BUKA: Da li je opozicija bila dovoljno glasna i jesu li istrajni u borbi za pravo žena da same odlučuju o svom tijelu?
Opozicija u Poljskoj je nažalost besmislena, ne bori se ni za sebe, a kamoli za građane i građanke svoje zemlje. 2023. godine imamo parlamentarne izbore, vlada već sad sprovodi snažnu centralizaciju moći u dosta decentralisanoj zemlji, kakva je Poljska. Oni su nedavno kupili medijski koncern Poljska Press, koji je vlasnik nekoliko stotina lokalnih novina sa 17 000 000 pratilaca, osim toga imaju naravno državnu televiziju koja je postala glasilo propagande stranke Kačinjskog, imaju odlične veze sa katoličkim medijima Tadeuša Rydzyka, sveštenika, koji u centralnoj Poljskoj vodi medijsku školu, gdje školuje kadrove za svoje medije Radio Maryja i TV Trwam. Vlast takođe ima dosta dobre odnose sa privatnom televizijom Polsat. Osim toga kontroliše Ustavni sud, sve više kontrolišu lokalne samouprave, koje su inače u Poljskoj jako samostalne i bile su do sada biseri naše tranformacije. Za mene je očigledno da se Pravo i Pravda uveliko spremaju za izbore, vrlo strateški ciljaju kontrolu, dok je opozicija bespomoćna. Građani su na ulicama mjesecima, poneka lica opozicije su izlazila da se slikaju i toliko od njihove borbe.
BUKA: Donald Tusk podržava proteste, u kojoj mjeri on može pomoći Poljakinjama, ali i Poljacima?
Ne bih znala reći, Donald Tusk je godinama van poljskog političkog dvorišta, dok je njegova stranka Građanska platforma, jedina koja bi strukturom i veličinom mogla konkurisati sa PiSom, postaje sve irelevantnija tvorevina. Donald Tusk je jako iskusan političar, poznat po svom pragmatizmu, međutim, ne djeluje da planira neki politički povratak „kući”.
BUKA: Imaju li sva ova dešavanja veze sa neadekvatnim odgovorom Poljske na pandemiju, kao što tvrdi opozicija?
Problem abortusa u Poljskoj je mnogo stariji i komplikovaniji nego što ovo izgleda na prvi pogled. Restrikcije u vezi abortusa su došle poslije 1989. godine, dakle, nakon pada komunizma, crkva je imala veliki udio u promjeni sistema iz komunističkog u demokratski, tako da i dobici su bili veliki – između ostalog, devedesetih godina pravo na abortus je dobilo neke restrikcije. Čelnik Prava i Pravde, Jaroslav Kačinjski još 2016. je najavljivao promjene zakona. Upravo prije pet godina smo imali prve masovne proteste istim povodom. Možda i jeste taktički da se publikuje zakon sada, međutim, ovo se moralo desiti svakako, jer je Ustavni sud već bio donio odluku.
BUKA: Može li Evropski sud za ljudska prava riješiti ovu situaciju i osporiti Odluku Ustavnog suda?
Ova odluka može da se mijenja, samo da bude volje. S druge strane, koliko sam informisana, građanke mogu da tuže Poljsku pred Evropskim sudom za ljudska prava, čak ako su npr. imale abortus u inostranstvu.
BUKA: Šta vjerski lideri kažu o ovom Zakonu, nije da je Crkva u nekim drugim evropskim državama uspjela zabraniti abortus?
Za katoličku crkvu u Poljskoj abortus je grijeh. Oni oduvijek traže da se terminacija trudnoće zabranjuje zakonom, međutim, ima par glasova u katoličkoj crkvi u Poljskoj koji dolaze iz humanističkog razumijevanja tog problema, ne ideološkog, međutim, oni se nešto manje čuju. Katolička crkva ima veliki problem sa nekažnjenom pedofilijom, posljednjih godina imali smo u Poljskoj niz skandala, koji do dan danas nisu našli svoje rešenje na sudu. Progovorile su žrtve ispred kamera, ništa se tim povodom ne dešava, dođe da je abortus odlična zamjena ili preusmerenje pažnje sa pedofilije i kažnjavanja odgovornih unutar katoličke crkve.
BUKA: Mislite li da bi možda papa Franjo mogao uticati na vjerske lidere u Poljskoj koji imaju veliki uticaj, a papa je već nekoliko puta, podrškom LGBT populaciji, pokazao liberalne stavove?
Jako bih željela da čelnici katoličke crkve u Poljskoj konačno počnu da crpe inspiraciju od svog poglavara, pape Franja i što se tiče LGBT populacije i njihovih prava, i prava žena, i izbjeglica i mnogo još toga. Nažalost, imam osjećaj da ne samo što se naši poglavari ne ispirišu, oni čak rade sve da vjernici ne čuju ništa od toga što papa Franjo glasi. Ovo je vrlo zabrinjavajuće.
BUKA: Kako je uopšte moguće da je jedna članica Evropske unije sebi dozvolila ovako restriktivan zakon?
Pitanje abortusa je jako teško političko pitanje i tako se razmatra iako ne bi trebalo uopšte da bude političko. Između ostalog, zabranom abortusa se platio napor uložen od strane katoličke crkve kod nas u borbi protiv komunizma, koji je bio zaista enorman. Trenutno, Pravo i Pravda je jako blizu sa katoličkom crkvom, koja ima sve manji uticaj kod mladih, ali i dalje je snažna u provinciji i kod starije populacije. Taj uticaj, koji se kasnije prevodi na broj glasova na izborima, dolazi sad na naplatu.