“Za sve one koji misle da mogu uskraćivati prava radnicima poručujemo da je pravda dostižna, samo se treba odvažiti i prijaviti poslodavce koji ne ispunjavaju svoje zakonske obaveze”.
Tvrdi ovo Mirko Šerbedžija, predsjednik Strukovnog sindikat medicinskih sestara i tehničara Republike Srpske, a kao dokaz navodi presudu koja je ovih dana stigla na adresu njihovog člana, koji je zbog neisplaćene jubilarne nagrade nakon 30 godina radnog staža tužio Bolnicu “Dr Mladen Stojanović” u Prijedoru.
Kako se navodi u presudi Osnovnog suda u Prijedoru, dana 05.03.2020. godine navršilo se 30 godina kako je tužilac proveo na radnom mjestu “tehničar u prijemnoj ambulanti”, a kako jubilarna nagrada nije isplaćena, 10.07., poslodavcu podnosi zahtjev za njenu ispatu. Poslodavac četiri dana kasnije, 14.07., donosi rješenje kojim ovaj zahtjev odbacuje kao neblogovremen, a radnik odlučuje pravdu potražiti sudskim putem. Dana 18.11. 2020. podnosi tužbu, a početkom februara ove godine, Osnovni sud u Prijedoru donosi presudu kojom se tuženi, JZU Bolnica “Dr Mladen Stojanović”, obavezuje da na ime jubilarne nagrade tužiocu isplati 2.302. KM i snosi troškove postupka.

“Ova presuda za svakog radnika znači mnogo jer ih ohrabruje da traže ono malo što im zakon propisuje, a poslodavac uskraćuje. Isto tako ova presuda služi i kao opomena menadžmentima da prije nego što se ogluše i pokušaju gurnuti u ladicu ovakva rješenja stave prst na čelo i izračunaju koliko koštaju sudski troškovi, jer će i njih na kraju morati platiti”, ističe za BUKU Šerbedžija, dodajući da vjerovatno ima dosta ovakvih i sličnih slučajeva, ali se mnogi radnici ne odvaže prijaviti jer se boje pritiska koji će poslije uslijediti.
Jedini način da radnik ostvari svoja zakonom propisana prava, naglašava, jeste da se struka sistemski uredi, da se znaju prava i obaveze, kako radnika tako i poslodavaca. Bez toga, kategoričan je, radnicima nema napretka: “Koeficijenti se daju najčeće po volji ili finansijskoj mogućnosti direktora, kao i ostala davanja poput stimulacije, rada u otežanim uslovima, pripravnost i slično. Zato stalno ističemo da je važan zakon o platama zdravstvenih radnika, a potom i dobar kolektivni ugovor kojim se prava i obaveze jasno definišu. Naravno, trebaju biti jasno propisana i davanja, odnosno stimulacije na povećan obim posla i referentne ustanove, a kao jedno od bitnih pitanja koje treba regulisati i koje se već godinama nameće kao veliki problem, jeste pitanje viška sati.”