Kod nas su sve teme dnevne. Od danas do
sutra. Ne postoji ništa čime se bavimo do kraja. Kao da je sve ringišpil, što
ne vodi nikuda, što samo treba da zbuni lažnim osjećajem kretanja. Sve ostaje
na razini pitanja i problema bez odgovora i rješenja. I tako u nedogled. Jedno od tih vječnih pitanja je pitanje
izbornog zakona.
Gospon Visoki s pravom očekuje da
raščistimo barem osnovne nesuglasice oko izbornog zakona. Ne očekuje on pri
tome da se usmjerimo na univerzalne tekovine niti humane vrijednosti. Ne
očekuje da potvrdimo vladavinu prava, niti da obezbjedimo ravnopravnost i
jednakovrijednost. Očekuje prije svega i uglavnom, da se obezbjedi da Hrvati
sebi biraju Hrvate koji njih predstavljaju. I to je sasvim uredu, koliko god se
mnogima takav koncept ne dopadao, jer nas kao biva udaljava od ko biva
građanske države, kakvu nikada nismo niti imali niti izmaštavali.
Državu u suštini nikada nismo niti imali,
sem kraljevine i banovine, stoljećima pod nekom tuđom kapom, u tuđim vojničkim
čizmama, pod zastavama i himnama, što ih nismo nosili u podoju ispod majčinog
srca niti očeva žuljevita dlana.
Mada je uvijek bilo i ima onih što su
sanjali neke druge grude, pomjerali ili brisali granice vlastitog bića,
podrivali korijenje na kojem su izrasli, nadajući se da će se njihovo sjeme
bolje primiti negdje drugo, pod nekom drugom krunom i stijegom, većina običnih
ljudi doživljavala se potomkom Bosne, što prirodno pripada Bosancima kojih
zvanično nema.
Ima onih, koji iza priče o građanskoj
državi udaraju temelje «naše» bošnjačke države, staraca i besposličara,
džamijskih golubova, što nit siju nit
žanju, a vazda su siti.
Ima onih, koji referendumski sniju o
nebeskom odcjepljenju još nebeskijeg carstva vaskolikog srpskog sveta.
Ima i onih čiji je sav svijet šahovska
ploča sa samo jednim figurama, onim u pedantno ispeglanim crnim košuljama.
Ima ih, a možda i više nego ikada, a
možda još i jedino takvih, ubogih jada bez vlastitog identiteta, onih što tuđe
historije kradu i na tuđim temeljima grade neodrživi «čardak ni na nebu ni na
zemlji».
Ima i onih i to ubjedljivo najviše, što
sniju samo svoje snove i guraju samo vlastite interese.
E sad, tu se javlja dilema gosp. Visoki,
zbog koje je sav ovaj uvodni stihoklep.
Naime, sljedeće konstatacije nisu sporne:
«Svako ima pravo da se osjeća kako hoće i
želi i niko nema prava da mu ospori taj njegov osjećaj.
To ne znači pak da će ga drugi kao
takvoga prihvatiti, pa se ja tako mogu i imam pravo osjećati Amerikancem ali to
ne znači da ću kao takav zbog toga biti prihvaćen, a pogotovo ne da ću se moći
izdavati za američkog zastupnika njihovih interesa.
Da pojednostavimo.
Koliko god ja vikao da sam Hrvat, ja neću
biti suštinski njihov čovjek sve dok oni ne kažu: On je naš, on je Hrvat.
Također bi bilo suludo očekivati da oni
prihvate da ih ja predstavljavam bilo gdje ukoliko sam izvan tog kruga
povjerenja.
Ovo je pogotovo diskutabilna stavka ukoliko
mene kao predstavnika Hrvata izaberu Bošnjaci.»!
Ove konstatacije ne bi trebale biti
sporne razumnom čovjeku, mada su mnogim u fol borcima za u fol građansku državu
više nego sporne, jer oni tvrde da tog Hrvata kojeg biraju drugi, ne biraju
Bošnjaci, već građanski orijentirani glasači.
Sa druge strane dragi naš Visoki, postoji
nešto što je za mene mnogo važnije od ovoga a što tebe uopšte ne zanima. Objasnit
ću na primjeru da ne bi ostalo nešto nejasno.
Iva Tadić je na izborima u ZeDo kantonu
izabran za kantonalnog zastupnika sa liste HNS-a. Dakle, za njega su glasali
Hrvati priznajući ga za Hrvata i predstavnika njihovih interesa. Zatim je taj
isti HNS učestvovao u pravljenju skupštinske većine sa Trojkom, te imenovanju
kantonalne vlade. Sporni momenat nastaje, kada Tadić napušta HNS, te ulazi u
novu većinu koju pravi SDA.
S obzirom da je Tadić legitimitet stekao
u okrilju HNS-a, čije to on, Uvaženi Visoki, interese predstavlja nakon
napuštanja istog? Za mene bi puno manji problem bio, da je Tadić mandat stekao
na listi DF-a i da su ga birali Bošnjaci.
Pitanje svih pitanja dakle dragi naš
Visoki glasi:
«Čije interese zastupaju preletači i da
li su oni legitimni predstavnici ikoga sem svojih bankovnih računa?»!