U 2023.
godini Agencija za rad i zapošljavanje BiH je posredovala u zapošljavanju 400
medicinskih radnika u Njemačkoj.
Godinu
dana ranije taj broj je bio 533.
A još
godinu dana ranije, 2021., u njemačkoj
je zaposleno 487 medicinara.
Ovo su
podaci samo jedne institucije koje posreduju u zapošljavanju medicinskih
sestara i tehničara inostranstvu, i koja ne raspolaže podacima koliko im se
pridružilo ljekara, jer se Sporazum o zapošljavanju radnika između BiH i
Njemačke odnosi samo na medicinare sa srednjom medicinskom školom.
Koliko
je situacija drmatična govori još jedan podatak Agencije – samo u periodu od 7
godina, od 2013. do 2020. godine, u Njemačku je otišlo raditi 5.858 medicinskih
radnika i njegovatelja!
Kako za
BUKU kažu u Agenciji i tokom ove godine je planiran nastavak posredovanja u
zapošljavanju u ovoj državi. Rekli su nam i da je za Njemačku je i dalje
minimalna garantovana bruta naknada 2.200 eura s tim što većina ugovora naših
medicinara dolazi na više iznose i to između 2.400-2.500 eura.
Nažalost,
tačna evidencija ljekara koji su napustili BiH ne postoji, međutim, ilustracije
radi navedimo da podatke Ljekarske komore FBiH, koji kažu da je više od 100 ljekara
s područja ovog entiteta samo u 2022. godini zatražilo ispis iz komore radi
odlaska u Hrvatsku, Njemačku i zemlje Arapskog poluostrva.
2018.
to je zatražilo 267 ljekara, a godinu ranije čak 362 ljekara s područja FBiH su
otišla u neku drugu zemlju.
Da je
situacija loša potvrđuju i posljednja istraživanjima Svjetske zdravstvene
organizacije koja kažu da najmanji broj ljekara u odnosu na broj stanovnika na
nivou države imaju Albanija i Bosni i Hercegovina. Tako u Albaniji na 100.000
dolazi 120 ljekara, što je najlošiji omjer u cijeloj Evropi, dok u Bosna i
Hercegovina na 100. 000 stanovnika dolazi 160 ljekara. Poređenja radi prosjek
EU je 362 ljekara na 100.000 stanovnika.
U
istraživanju koje BUKA provela u godini prije pandemije bolnice u BiH su vapile
za anesteziolozima, hirurzima, patolozima, radiolozima, pedijatrima i
psihijatrima, zbog čega se nerijetko dešavalo da su pacijenti u kliničkim
centrima koji djeluju u BiH mjesecima morali čekati na specijalističke
preglede.
Situacija
ni sada nije bolja.
U
Berkovićima, maloj opštini u na jugu
zemlje sa oko 2.700 stanovnika, trenutno je stalno zaposlen samo jedan ljekar.
Drugi u Dom zdravlja dolazi kao ispomoć iz bolnice u obližnjem Trebinju.
Pokušavaju, nudeći bolje uslove- platu od 3.000 KM i besplatan smještaj,
pronaći barem još jednog ljekara.
A nisu
Berkovići jedino mjesto koje se susreće sa nedostatkom ljekara.
Tako pacijenti iz Trebinja zbog oftamologa i urologa idu u Banjaluku.
U Posavskom kantonu u kome stanuje oko 40.000 stanovnika radi tek 30-ak doktora,
a nema nijednog kardiologa, podaci su sindikata ljekara u Federaciji BiH.
Dom
zdravlja Prijedor je jedno vrijeme bio prinuđen privremeno smanjiti broj
dolazaka doktora u terenske ambulante porodične medicine. Tvrdili su da bi
problem bio riješen zapošljavanjem novih ljekara, ali njih jednostavno nema na
birou.
Nedostaka
stručnog kadra u Sarajevskom kantonu je takođe hroničan problem. Navedemo samo
nedostatak čak 19 pedijatara, a još poraznije je da se na konkurse koje
objavljuju niko ne prijavljuje.
O nedostatku specijalista porodične medicine je suvišno i govoriti jer posljednji podaci Udruženja doktora porodične medicine FBiH, kažu da ih u BiH nedostaje oko 50 posto!
Da je zdravstvo u ogromnim problemima, da kadar masovno odlazi, da su obim posla i
odgovornosti ogromni, dok istovremeno
tehnički i tehnološki uopšte nismo napredovali, za BUKU je još ranije izjavio Goran Bjeković iz
Bolnice u Zvorniku i član Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine
Republike Srpske.
Kaže
da iako niko ne raspolaže tačnim podacima koliko je ljekara napustilo Republiku
Srpsku ili Bosnu i Hercegovinu, radi se o velikim brojkama.
Razlozi
za odlazak su višestruki, ističe, – loši uslovi rada, loše plate, katastrofalan
odnos vlasti i institucija prema medicinskom kadru, pa po završetku školovanja
mladi nemaju nikakav motiv da se ovdje zaposle, a oni koji rade, razmišljaju
samo da odu, ili su već otišli.
“Ljudi
više nemaju sigurnost u neku budućnost ovdje. Sve je postalo nesigurno, a
podcjenjivački odnos vlasti suvišno je i komentarisati. Više čak ni nema najava
da će biti bolje, sve je gore i gore. Zdravstvo je u sve većoj dubiozi, obim
posla i odgovornosti su ogromni, tehnički i tehnološki uopšte nismo
napredovali. Mi u bolnici Zvornik najviše se bavimo traumom – udesi, padovi,
povrede na radu, i mi pacijente operišemo tehnikama koje smo radili prije 30,
40, pa i 50 godina. Kompletno zdravstvo ne napreduje, nešto malo odskače UKC
Republike Srpske, ali i to je malo, a i oni imaju nedostatak kadra”, ističe
Bjeković i dodaje da je zastrašujuće što domaće vlasti ne rade ništa kako bi
ponudile alternativu.
Napominje
i da bi situacija bila daleko gora da zemlje sa engleskim govornim područjem
traže medicinski kadar, kao što to rade Austrija i Njemačka.
Stoga
je i dalje najdominantniji odlazak medicinskih sestara i tehničara, a ipak
nešto manji ljekara.
Ljekari
iz Republike Srpske se, dodaje, često odlučuju i za odlazak u Federaciju BiH i
Srbiju.
U
svakom slučaju možemo samo zaključiti da sveprisutni egzodus medicinara znači ne samo
gubitak stručnosti, već i potencijalnu prijetnju zdravstvenom sektoru, što nikako
da dovede do adekvatne reakcije vlasti i nadležnih institucija.