Kabinet Zdravka Krivokapića preživio je glasanje o povjerenju u parlamentu bez puno muke, jer se prosto nije desilo. Inicijativu za nepovjerenje predložilo je svih 40 poslanika opozicije i za uspjeh im je bio potreban samo jedan glas sa druge strane skupštinske sale.
Iako je opozicija prije samo nekoliko dana samouvjereno najavljivala da je Vlada već pala i da njihova inicijativa sigurno ubjedljivo prolazi, juče su (ne)očekivano povukli svoj predlog prije početka skupštinskog zasjedanja.
-Obećanje, ludom radovanje, to je igra ovih koji su pokušali da političkom korupcijom dobiju zlatni glas. To se ranije u Crnoj Gori dešavalo, ali ovoga puta, ovo je prava demokratija u kojoj narod ne dozvoljava, pa ni poslanicima, da pomisle da treba slobodnu volju građana na izborima promijeniti jer sve tri koalicije su imale jedan zadatak, da smijene ovaj režim- kazao je juče premijer Zdravko Krivokapić na vanrednoj konferenciji za novinare nakon što je opozicija obznanila povlačenje predloga.
Krajem prošle sedmice, barem na osnovu javno saoštenih stavova predstavnika svih stranaka vladajuće koalicije, postalo je jasno da opoziciji, koju dominantno čini DPS Mila Đukanovića, neće tako lako pronaći „preletača“ iz redova vlasti.
Doduše, ovog puta takav „prelet“ se nametao kao logičan jer se stručna, a i međunarodna javnost, pita već duže kako Vlada uopšte opstaje kada nema jasnu podršku u parlamentu od poslanika koji su je izabrali.
Nakon što su prvo propali pregovori o rekonstrukciji Vlade, nije uspio ni drugi dogovor iniciran od vodećeg konstituenta nove vlasti Demokratskog fronta koji je tražio od partnera da se dogovore i izaberu novu izvršnog vlast koju bi vodio drugi premijer. Sada Front traži od kolega iz vlasti da vrate mandat građanima i idu na izbore, ali istovremeno poručuje da nikada neće srušiti Vladu koju su podržali sa DPS-om.
Iako je premijer Krivokapić juče slavodobitno proglasio pobjedu izvršne vlasti nakon povlačenja inicijative za izglasavanje nepovjerenja, pitanje je da li ima razloga za slavlje. Do kraja godine pred poslanicima će se naći ambiciozan budžet uz set zakona kroz plan „Evropa sad“ koji predviđaju rast minimalne zarade sa 250 na 450 eura, što bi dovelo do indentičnog rasta prosječne plate (sa oko 500 na 700 eura). Front je više puta napao taj plan kao nerealan i najavio da neće podržati budžet aktuelne navodeći da fiskalne planove treba da pravi nova Vlada.
Taj savez, ali i Demokrate Alekse Bečića, tokom prethodnih sedmica indirektno su optuživali Uru koju predvodi potprdedsjednik Vlade Dritan Abazović da će njegova tri poslanika sa DPS-om izglasati nepovjerenje, kako bi sam Abazović postao premijer manjinske vlade. Umjesto tog raspleta Abazoviću je, ovog puta, zanimljiviji bio onaj u Formuli 1 jer je uživo pratio istorijsku trku u Abu Dabiju nakon službene posjete Emiratima. Što bi Abazović rekao – relaksirano.
Sa druge strane, najmanje razloga za relaksiranost ima Đukanovićev DPS. Nakon nesnalaženja Vlade i krize izvršne i zakonodavne vlasti najavljivali su odličan rezultat na lokalnim izborima u tri opštine održanim početkom mjeseca. U svakom gradu su izgubili glasove u jednom i vlast a na Cetinju i apsolutnu većinu. Iako odustajanje od inicijative pravdaju novim momentima u vladajućoj većini, odnosno zahtjevom Fronta za novim izborima, jasno je da ne odustali od rušenja vlade da su za to imali „čistu“ većinu.
Dok se svi ne presaberu, jasno je da Vladu što pojedinačno, što združeno, ne podržava barem 61 od 81 poslanika u parlamentu. Crnogorski paradoks – Vladu malo ko voli ali neće da je obori.