Osvrćem se od podneva
ne vidim ni senke , ni plave noći ,
breze u dvorištu škole , ostarele
na ničijoj zemlji
u jednom avgustu
na kraju avgusta
u svitanju
kada si me prvi put poljubio …
Prolaze mamurni ljubavnici ,
gladni i iscrpljeni
a na terasi El Greka nas dvoje .
Obećala sam ti da nikada neću pisati o tebi
i ne pišem
nije ovo pesma o tebi
ovo je pesma za tebe
znaš kao pisma
ona koja su dolazila do Instambula
moram da te sačuvam
da sačuvam naše vreme i naš grad
moram
sve je to naše
fotografije nemam
spalili sa ostalim stvarima iz kuće
palili i moji i tvoji
sve su spalili, sve šta se vidi
mamu im jebem
ostalo je samo ono šta može da se oseća
nežnost
ruke koje plaču
glatku kožu i mirise letnjih zanesenosti
i ostale su muzike
neki tragovi
i beskrajno lepe one vrtoglave zanesenosti
celim bićem sam te volela
sačuvala sam poslednji zagrljaj u sebi
izvini
što nisam došla …
Da umem naslikala bih tvoje lice na nebu i ulepšala svet
čini mi se da su sve ostale ljubavi manje od ove koju nosim godima
i hladnije su
i komplikovanije … Naša je tako detinjska .
Način na koji plešeš i kako govoriš
da ti ne diram kosu i ne pomeram šiške
sa čela
način na koji dozvoljavaš da se glupiram ,
da se kreveljim dok me vodiš u Rim
ili dok igramo poker kod Gadafijevog ćaleta
ili…
Kada si otišao
svaki tvoj osmeh uronila sam u svoje oko
da ostane više lepog u ovom sjebanom životu koji svaki dan sve više postaje nepoznat
drago mi je što ne osećaš sve to
što ne vidiš kako ljudi postaju zluradi
kako se menja naš grad i nestaje sjaj
kako nas nema …
Drago mi je što ne gledaš kako tonu poslednji trzaji verovanja u životne sreće
rekli su mi dok sam putovala…
Rekli su mi da te nema.
Znao si .
Znam da si znao.
Trčimo ka suprotnim stranama sveta
raskidamo pa se mirimo
pričamo
na ulgu u Ulpijani pored košarkaškog terena
o svačemu…
Nervirala me Tamara, i Silvija i druga Tamara i Mirjana
ona što ti se uvukla u krevet
ona iz naše škole kako ne znaš
ti si mi pričao
ona luda sa nekim… E, ta.
Strašno me nervirala.
Ove ostale su bile u redu
vesele devojke
i ja …
Ja sam imala neke velike tuge u grudima stalno
u tim periodima otvaranja i shvatanja i otkrivanja nekih novih ulica i pravaca
sve sam sama morala pa
bilo je tako malo zajebano sa tim težinama
na površinama od mladosti i nežnih boja .
Nisam imala hrabrosti
kukavički sam postajala odrasla
nisam imala drugačije
nisam umela nikako
samo sam sa tvojom dobrotom preživela sve te pizdarije…
Punim rukama balkanskih molitva
malih želja
i pešačenja do Grmije
spakovala sam svaki osećaj
i najmanju glad
kupila kartu i otputovala
bez namere da se ikada vratim
kome da se vratim
sa grčevima u svakom koraku
i sumnjama u snagu pravde.
Sada znam zašto je Olivera volela Bajazita.
Kako sam bogata tada , tamo sa tobom
kako sam bogata
mnoštvo dijaloga vetar i led.
18.12.2007.godina u Beogradu