Koliko to “nevidljive djece” treba biti zapostavljeno, diskriminirano ili zauvijek izgubljeno da bismo napokon nešto poduzeli? Potrebe naših najmlađih očigledno ne mogu nikoga potaknuti na djelovanje kao što to može osobna i financijska korist. Kolika je onda ta minimalna provizija da bi odgovorni obavili posao za koji su inače već dobro plaćeni? Uz tako pokvarena mjerila koja smo sami izgradili, više vrijedi nečija provizija nego život djeteta. Po ugledu na najgore izdanke naše vrste, svoje kratko bivstvovanje na ovom svijetu smo sveli na prosto pitanje: “Ima li mene tu?”. “Ugrađujemo” se gdje god možemo, uzimamo od puta, vodovoda, kanalizacije, igrališta… Pravdamo svoj lopovluk tuđim kriminalom i lažemo sebe da krademo za dobrobit svoje djece. Budućnost svoje djece osiguravamo otimajući od budućnosti naše djece. I tu smo svi isti s jedinom razlikom u visini provizije. Dok jedni zamračuje milijune, drugi se zadovoljavaju mrvicama. Šutnja građana je kupljena novcem građana koji nas i onako sljeduje a od kojega su neki opet “zavrnuli” pokoju marku. Jer lakše je kupiti par ljudi nego izgraditi par kilometara puta. Lakše je kažnjavati vozače, nego ulagati u sigurnost prometa. Zašto gladne nahraniti kad je lakše baciti kost da se međusobno glođemo. Postali smo avlijaneri koje zanima samo vlastito dvorište. I ne zato što je to prirodno, nego zato što nas je lakše držati u kućici, nego kontrolirati na ulici prepunoj rupa zbog pokradenog asfalta. U društvu gdje se sve mjeri isključivo vlastitim džepom i gdje opće dobro više ne postoji, život je jednostavno postao bezvrijedan. Jer doista, koliko “nevidljive djece” košta označavanje pješačkog prijelaza??? Jeli farbanje i postavljanje znaka ili semafora suviše mala investicija za uzeti proviziju pa nije bilo interesa? I ima li nas sada tu? Ili to opet nije naš problem, sve dok ga plaćamo životima tuđe djece? P(r)ogledajmo napokon, preuzmimo sada i proviziju svoje krivice! Čak i mladunčad životinja su zajednička briga čopora. Mi bismo u teoriji trebali biti još bolji. Zato iskrena sućut svima nama, navodno ljudima.
IN MEMORIAM:
M.S. (2005-2017)