Dobro ja sam kriva. Trebala sam da se spakujem i krenem. Ali ovo je moja zemlja , navikla sam na taj neki prašnjavi repertoar svakodnevnog običnog života. Tačno je, ne prija mi, menjam se i postajem drugačija, manje lepa… Ja sam najlepša kada se volim sa tobom . Bila sam najlepša kada sam se volela sa tobom .Trebala sam da ti to kažem ali nisam. Ja to nikada ne kažem kada treba. Ono što nije važno to može da se komunicira povremeno, ali sa tobom ne može. Ti si tu samo da te volim. Tebe ću da ćutim.
Ništa ne moram da ti kažem . Ni ti meni. Baš smo bili savršeni , ta dva velika različita planetarna otkucaja u jednom trenutku , pa moralo je da eksplodira . Neću da patetišem da ne počne da liči na neke ljubavne pesme od kojih mi je muka. Neću ništa da ti kažem. Najkraća veridba na svetu u to sam sigurna , nisam nikome rekla . Tajna . Koliko sam te volela uvek ću da ćutim. I koliko sam bila luda za tobom i sa tobom. Sve ću naše da ćutim. Otvaram flašu viskija dugo nisam, stajala je tu za neke posebne prilike … Pa da nazdravimo, živeli za sve kamenčiće koje smo zajedno šutirali na kontinentima i na prugama. Živeli za sve neizrečene tajne, za malo reči i mnogo prelivanja emotivnih dubokih potapanja . Živeli za dva jezika , jednog Boga i četiri poslednja doručka . Živeli za palačinke sa dzemom od šipaka, horor filmove, neiskorišćene avionske karte, slobodne dane . Živeli za dubinu naših pogleda, vremenske razlike i loše navike . Živeli bez znakova uzvika i bez glasnog šaputanja . Živeli za sve čaše vode, za obale na Savi, i obale na Indijskom okeanu. Živeli za ulice u Nici,i za ulične prodavce u Pragu. Živeli za plesače iz Njujorka i ćevape iz Sarajeva. Živeli za mešavinu jabuka, limuna i kivija u ranu zoru dok sviće. Žiiveli za neke nikada napisane priče . Živeli za med, dvestatrinaest ruža, i buket maslačka. Živeli za otiske prstiju na ogledalu, naga tela na podu i kišu na prozoru . Živeli za smeh ispod pokrivača, svađe sa komšijama i hranjenje ptica. Živeli za spremanje prženica , prosipanje jogurta i valjanje na brodu. Živeli za ukradene bademe , ljute žvake i gumene bombone. Živeli za pranje patika ribaćom četkom, sređivanje terase u četiri ujutru i pranje prozora posle ponoći. Živeli za bele pantalone isflekane majonezom, za časove nemačkog jezika i traženje nekog novog trećeg jezika za nas. Živeli za engleski čaj, maglu, ronjenje i kupovinu slikanih kamenčića za dva dolara. Živeli za ni jednu našu pesmu, praznu kutiju kolača, i poruke napisane za sve ljude na svetu . Živeli za svako tvoje strpljenje i moju psovku i kako si molim te mogao da me pitaš “Zašto te vređam?” a da mi ne uzvratiš ? Trebali smo da se potučemo u najmanju ruku manje bi bolelo a ne da se razliazimo kao kulturan svet sa nekim rečima o ljubavi , knedlama u grlu i konfuzijom u glavama… Pa jebemu zar ne možemo iz početka da raskinemo kao svi normalni ljudi , sa manje bola i sa mnogo manje želje da te nađem, da me nađeš…
Kako da te isplačem kada znam da si za mene uvek tu. Ja bez tebe sada ne mogu da se vratim na poziciju jake žene koja zna šta želi. Ne umem sada ništa. Trebaće mi vremena. Možda će mi trebati ceo život. Ako mi bude trebao ceo život spakovaću se i prvim letom ću ti doći tamo da te … Sve mi kvariš . Kvariš mi slobodu , kvariš mi samoće, kvariš mi oblik očiju i veru u neke nove velike ljubav…
Odgledaću večeras neki film, sama . Kupiću kokice i pivo . Ne znam šta da napišem a da to izgleda kao da mi nije ništa . Da je samo manje bola pa da mogu da napišem neku poeziju bez ove želje da te nađem, da me nađeš , da ne osećam …Da ne osećam toliko . Možda si ti kriv, možda si trebao da se boriš više za nas, da budeš agresivniji, da me uhvatiš čvrsto i da mi ne dozvoliš da odem … Da me odvedeš pizda ti materina i da me nikada ne vratiš ovde !!!
April, zelene vibracije … Stojim na nogama, pravim se da hodam . Izmotavam se , lažem kako mogu dalje bez posledica , trajnih. Stavljam stari novčanik u torbu , skidam maskaru vlažnim maramicama , iz inata neću da zaplačem . Imam dve planete u ruci koje se kreću u pravcu kazaljke na satu. Neko svira gitaru u parku… Neki klinci su počeli svakodnevno da sviraju gitaru tu u kraju… Napravila sam zelenu salatu onako kao ti voliš, opsovala ti mater i pustila Bajagu.
Znam da je skroz kraj i znam da se skroz samo jednom dogodi a nisam imala vremena da ti kažem da neću da se udam za tebe.
P.S.