Slika: Pawel Kuczynski
Islamski radikalisti? Normala. Četnici? Normala. Ustaše? Normala. Fašizam? Normala. Nacionalizam? Normala. Uređenje zvano ultimativna demokratija u kojem su priznate sve paleolitske tekovine. Četnici, kao homoseksualci, žele da budu ono što osjećaju da trebaju biti. Ustaše, kao transvestiti, žele da budu takvi. Islamski radikalisti, kao biseksualci, željeli bi seks, ali im vjera ne dozvoljava, što ih ne sprječava da budu radikalni. To je istinska srž demokratije. Sloboda udruživanja na osnovu istih razmišljanja. Demokratija prestaje onda kada ove skupine počnu da ubijaju pripadnike ostalih skupina. To je, jebiga, neka druga priča koja, logično, isključuje demokratiju. Razlika između ekstremista i LGBT populacije jeste što ova druga želi život. Život u kojem će spavati s kim želi i biti spol koji želi. Prva skupina, na bazi sličnih emocija, želi da slavi svoje heroje iz prahistorije, ubija u njihovo ime. Želi da štiti lik i djelo zločinaca, a sve u cilju zaštite njihovih naroda. A možda im smrt pričinjava zadovoljstvo.
Postoje ljudi, čiji glas je tako tih, i koji nijemo posmatraju sa strane, želeći život sa dobrim primanjima i lošim nacionalizmom. Podrivaju sistemsko uređenje zvano ultimativna demokratija jer, kad mi možemo idealizirati život, zašto ekstremisti ne mogu idealizirati smrt. Pa jebote, demokratija kod nas postoji već stotinama godina. Činimo ustupke svakom mogućem obliku radikalnog i ekstremnog udruživanja. Onda kada krenu u krvave pohode, ni to nije toliko loše, jer proći će 50 godina dok se ne počnu rađati djeca sa ekstremitetima, bez post-traumatskih sindroma i sa roditeljima koji, ipak, neće imati toliko sreće sa ekstremitetima i sindromima. A šta je 50 godina? Mačiji kašalj za ultimativnu demokratiju. Ultimativna demokratija ne zahtijeva sudove i kadije, ne zahtijeva odgovornost. Možeš da radiš bilo šta, u okvirima ekstremističkih nagona.
Kratak vodič za mladog ekstemistu ohrabrenog tekovinama ultimativne demokratije:
– obavezno posjedovanje historijske ličnosti koja je ubila ne manje od 100 ljudi;
– obavezna zastava za koju provjereno ne znaš šta predstavlja i to ti je vrlo malo bitno;
– minimalno 5 godina iskustva u nepoznavanju ljudi koji su drugačijih razmišljanja;
– odlično vladanje različitim psovkama koje su upućene ostalim ekstremističkim pokretima, kao osnovno, i onima koje su upućene svima ostalim, što nije obavezno, mada je poželjno;
– istinska želja za nazadovanjem što je funkcija odbrane naroda;
– minimalna želja za prihvatanjem savremenih tekovina jer vrlo brzo mogu da skrenu pažnju od osnovnog cilja ekstremističkog pokreta kojem pripadate;
– vrlo dobra tastatura koja će poslužiti za spamanje na društvenim mrežama, a bogami i na YouTubeu;
– vrlo dobra obaviještenost o masakrima koji su počinjeni u ime Vašeg ekstremističkog pokreta (što se ne smije spominjati javno) i još bolja obaviještenost o masakrima koji su počinjeni nad narodom iz čijeg reda dolazite;
– oružje bilo kakve vrste;
– u nedostatku emocionalnog pražnjenja uslovljenog ekstremnim razmišljanjem, odlazi se na fudbalske utakmice koje su savršena platforma za skandiranje omiljenih parola Vašeg ekstremističkog pokreta;
– ne tako kreativne replike odjeće koju su nosili Vaši heroji, u ovu kategoriju svrstaćemo i suvenire kao i ikonografiju, omiljenu na svadbama, slavama i praznicima;
– opsesivnu žeju za nanošenje bola ženama, prljavim metalikama, životinjama i čašicama rakije;
– izvrsno rukovanje sjekirom;
– temperament koji graniči sa ludilom (ukoliko Vam je potrebna pomoć oko ovog dijela, obratite se lokalnom ekstremističkom pokretu i tamo će vam, na osnovu priznatih metoda utvrditi nivo temperamenta i ekstremističke zagriženosti);
– konstantno nezadovoljstvo uspjesima drugih pokreta i naroda kojim pripadaju;
– politička opredijeljenost, kao osnovna predispozicija jedinstva pokreta;
– i zadnje, ali ne manje bitno, kompletan blagoslov od Boga u kojeg vjerujete.